Radnički - Slatka je i jeftina bajadera kad pokupe skupe kolače

Autor: Aleksandar Obrenović
ponedeljak 25.05.2026.
10:15
Izvor: Sportske.net

Kragujevčanima gorko slavlje...

Nenad Kotlajic/FK Radnicki 1923
Nenad Kotlajic/FK Radnicki 1923

Povezane vesti

Sve što se dešavalo na jučerašnjim mečevima Super lige Srbije predstavlja jednu dramu u kojoj je život u Super ligi, makar na godinu dana, izgubila ekipa koju su mnogi predstavljali kao najorganizovaniju među klubovima koji nisu "večiti". Tim iz Bačke Topole je pravio neke loše poteze sa trenerima i na kraju će morati da igra, na onom prelepom stadionu, Prvu ligu Srbije i u žestokoj konkurenciji naredne sezone će pokušati da se vrati. No, nije to tema. 

Tema je Radnički iz Kragujevca. 

Ekipa koja je uspela da igra Evropu dve godine zaredom i koja je imala za cilj jedno od prva četiri mesta u Super ligi Srbije, morala je da se iznova i iznova preispituje tokom sezone, da menja trenere, da traži dobitnu kombinaciju i ona nije pronađena. Iako se trener Slavko Matić hvali da nije izgubio utakmicu, činjenica je da nije pobedio slabašni Napredak, da nije unapredio ekipu u odnosu na Bandovića, da Radnički nije pobedio ni već prežaljeni Javor koji praktično da nije ni trenirao kako valja u poslednjih sedam dana. 

Kada je bilo jasno da je četvrto mesto nedostižno, cilj je postao plej-of, a kada u martu ekipa nije postigla NIJEDAN gol, bilo je prekasno. Jednostavno je bilo boljih. 

"Napredak i Spartak će sigurno uzeti nekome bodove", bile su reči skoro svakog trenera pred plej-aut i Napredak je uzeo upravo Radničkom. Na kraju, borba za opstanak, oko 50. minuta je Radnički bio ispod crte i to je trajalo do tog gola Baldea. Borba za živu glavu, sa igračem manje, i na kraju pomešana osećanja kakva retko viđate u sportu. Izboren opstanak zahvaljujući drugima, nemotivisanom Javoru i IMT-u koji je igrao do kraja na visokom nivou sa Čančarevićem na golu, nekadašnjim golmanom Radničkog. 

Zahvaljivao se Feđa Dudić Aleksandru Jovanoviću kada je prošle sezone branio zicere Vojvodini, upravo je tadašnji golman Partizana odveo Radnički do Evrope, a trener iz Sarajeva je obećao i večeru za golmana. 

Sada nema zahvaljivanja, već hvalisanje, radovanje koje ne priliči klubu koji se bori za Evropu, koji teži da bude jedan od četiri najjača u Srbiji. Slavio se opstanak dugo u svlačionici, slatka je i ona jeftina bajadera sa zadušnica kad su već pokupili skuplje kolače. 

Nije za slavlje, ako mene pitate, Radnički je klub koji mora da se bori za Evropu, za visoke ciljeve, a ovi događaji predstavljaju samo povratak u trošnu kuću u napuštenom selu iz pristojnog stana u centru grada gde je bio lagodan život. Zasući rukave, preurediti kuću, sledeća veća oluja je može oduvati...