Cvjetićanin ispričao kako je Dule krenuo na grupu huligana: ''Nije dao na svoje igrače''

Hrvatski košarkaš Danko Cvjetićanin je kao tinejdžer došao u Partizan, gde je početkom osamdesetih kao omladinac sarađivao sa Duškom Vujoševićem.

On je član Partizana bio od 1980. do 1985. godine, a zatim se vratio u rodni Zagreb u ekipu Cibone, sa kojom je postao šampion Evrope.

Na vest o Vujoševićevoj smrti, Cvjetičanin je govorio za zagrebačke ''Sportske novosti'' i otkrio neke od svojih uspomena vezane za legendarnog trenera koji je i kao veoma mlad stručnjak imao prepoznatljiv način rada i uticaja na igrače.

''Dule je obeležio moj život i karijeru. Reč je o čovjeku koji je bio potpuno posvećen košarci. Bio je neverovatan fanatik. Strahovito je bio opterećen radom i disciplinom, beskompromisan u odgoju igrača, a sve je išlo do te mere da one igrače za koje je smatrao da ne vole košarku stavlja u drugi plan ili ih eliminiše. 

Zakazivao je treninge u šest ujutro, recimo, a ko ne bi došao, više nije bio u timu. Svakom od nas usadio je u glavu ideju kako je košarka najvažnija i da se u njoj do svih postignuća dolazi samo radom. Ta posvećenost košarci bila je neverovatna.

To što je meni usadio Dule, to je Dražen imao u sebi. Jedini on.

Bio je jako mlad kad je preuzeo seniore Partizana, nakon što je godinama radio s mlađim selekcijama. Posedovao je ogromnu kolekciju ispisanih treninga, svojih razmišljanja, hiljada vežbi za svaki košarkaški element iz kojih je birao najbolje za edukaciju...''

Cvejtićanin se prisetio i jedne anegdote sa Kalemegdana.

''Nikada nije dao na svoje igrače. Jednom smo trenirali kao klinci na Kalemegdanu i povrh terena, na nekih pedeset metara od nas, skupila se ekipa huligana i počela nas zafrkavati. Dule nam je dao da šutiramo, uzeo usput neki štap i popeo se gore i sam krenuo na huligane ne bi li se obračunao s njima''.

Otkrio je i jednu tajnu svog driblinga, koja je takođe vezana za rad sa Vujoševićem.

''Ona moja čuvena finta po kojoj me pamte bila je finta koju me je naučio Dule Vujošević. Kasnije, kad bismo se čuli, s obzirom na to da sam godinama bio skaut NBA klubova, pitao me uvek o nekom novitetu, nekoj novoj vežbi iz NBA lige''.

Naravno, i Cvjetićanin je bio svedok koliko se Vujošević interesovao za književnost i slikarstvo, pa su kontakte nastavili i kasnije, kada su im se putevi razišli.

''Nebrojeno me puta zvao i naručivao iz zagrebačkih knjižara neke knjige do kojih nije uspevao doći u Beogradu. Jednom je tako naručivao knjigu od jednog francuskog reditelja, kazao mi je kako je to važna knjiga za psihologiju. Kako je taj reditelj znao na pozornici razne egocentrike povezati u zajedničku ideju. 

I tu je tražio neka rešenja za košarku. Voleo bih kad bi neko od naših mladih trenera imao toliku posvećenost kakvu je imao Dule Vujošević. I da, prema nama je uvijek bio blagonaklon. Uvek se raspitivao što je novoga u Ciboni, reprezentaciji, našim igračima...'', ispričao je Cvjetićanin.