Poklonite se učitelju Dudi

Napustio nas je jedan od najvećih. 

Generacija koja danas razmišlja o kraju svoje igračke košarkaške karijere igra košarku baš zbog Dude Ivkovića a da to možda nije ni svesna. 

Košarkaški mag je jedan od tvoraca legendarne generacije jugoslovenske košarke, one najjače ikad zbog koje su mnogi zavoleli ovaj sport, bio je selektor najvećim zvezdama, naosvajao se medalja, a posebno su nam svima drage one zlatne sa Eurobasketa 1989. godine, Mundobasketa 1990. godine i Eurobasketa 1991. godine pred sam raspad. 

Ipak, svako će vam reći u Srbiji da je najdraža ona osvojena 1995. godine kada je bio selektor reprezentacije Jugoslavije koja je u velikom stilu stigla do zlata na Eurobasketu u Atini sa Đorđevićem, Danilovićem, Bodirogom, Paspaljem, Divcem, Savićem i ostalima.

Sigurni smo da ne postoji bitniji selektor našeg nacionalnog tima, ma kako nam se zvala reprezentacija.

Dokaz za to jesu i one godine kada je jedino on uspeo da vrati kult reprezentacije, veru u košarku i naš nacionalni tim kada se vratio na mesto selektora pred Eurobasket 2009. godine u Poljskoj i kada je nakon niza neuspeha od 2003. godine doneo srebro našem nacionalnom timu. Godinu dana kasnije doživeo je najveću sportsku nepravdu i poraz u polufinalu Mundobasketa od Turaka, praktično su nam sudije oduzele finale sa Amerikancima na pravdi Božijoj. 

Ostaće upisane mnoge medalje, uspesi, trofeji i sa klubovima, upisano da je "Krstaš", kako je sebe predstavljao. Ipak, za nas će ostati sinonim za selektora. 

Neka mu je večna slava.