Singapur sa peterca (02): Nacionalni stadion sa pokretnim krovom - može!
Od Singapura do Surčina: šta Srbija može da nauči iz sungapurskog primera?

Povezane vesti
Dok Singapur već više od decenije ponosno pokazuje svoj impozantni Naicionalni stadion kao srce najvećeg sportskog kompleksa u zemlji, Srbija se tek priprema da zakorači istim putem.
Projekat izgradnje nacionalnog stadiona kod Surčina pokrenuo je brojne diskusije o neophodnosti, značaju i ceni izgradnje stadiona.
Da li Srbija može nešto da nauči iz singapurskog primera?
.jpeg?s=e4e3b0b628f790311438e6211b1d4729?fm=webp&w=680&h=420)
Dan odmora za srpske vaterpoliste iskoristili smo da posetimo prvi stadion u Aziji sa pokretnim krovom i osmotrimo unutrašnjost impozantne građevine pored koje prolazimo već nekoliko dana zbog obaveza na SP u vaterpolu. Prvi utisak može se opisati onom rečenicom naših starih: šta je bilo u izlogu to je bilo i u radnji. Tri nivoa tribina, teren dovoljno velik i za atletiku i za ragbi, klimatizacija, pokretni krov, dodatni sadržaji u okruženju... Mnogo više od samog terena, multifunkcionalan objekat za višestruku namenu. Zvuči li vam ovo poznato?

Upravo ovako nam je predstavljen početak izgradnje nacionalnog stadiona u Srbiji koji će u svom okruženju imati tržni centar, fudbalsku akademiju, 10.000 parking mesta. Sličnost možemo naći i u ceni izgradnje samog kompleksa: Singapurci su izdvojili oko 970 miliona američkih dolara za izgradnju celog Sports Hub-a, a trošak koji srpske vlasti planiraju da naprave rastao je vremenom i sada iznosi 960 miliona evra. Evo još nekih sličnosti:
.png?s=a004ebca12a71654ba7a1330f163756e?fm=webp)
Kako je finansiran Singapore Sports Hub?
Prema podacima Ministarstva finansija Singapura (MOF) i javno dostupnim revizorskim izveštajima, Singapore Sports Hub, čiji je Nacionalni stadion centralni deo, finansiran je kroz javno–privatno partnerstvo (PPP).
Privatni konzorcijum SportsHub Pte Ltd preuzeo je obavezu da projektuje, izgradi i upravlja kompleksom u periodu od 25 godina, dok država plaća godišnju naknadu za korišćenje i održavanje, zadržavajući vlasništvo nad zemljištem.
Ovako koncipiran model omogućio je Singapuru da veliki infrastrukturni projekat realizuje bez trenutnog velikog fiskalnog opterećenja budžeta, dok je u Srbiji projekat Nacionalnog stadiona planiran kao klasična budžetska investicija.

Može li Srbija nešto da nauči na singapurskom modelu? Videćemo...
0 Komentara