Ako do sada niste znali šta je jugoslovenska škola košarke...

Autor: Pavle Knežević
ponedeljak 25.09.2017.
21:48
Izvor: Sportske.net

Smeh, suze, ponos, seta i prijateljstvo su bili prosto opipljivi na premijeri filma posvećenom jubileju uspeha čuvene generacije iz Bormija.

Sportske.net
Sportske.net

Povezane vesti

"Jugoslovenskoj školi košarke"

Takva je posveta na početku filma "250 stepenika", čija je premijera održana danas u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u Beogradu, a kroz 54 nezaboravna minuta ovog filma mnoge novije generacije mogu da vide jedan od ključnih sastojaka te škole – duh.

Autor filma "250 stepenika", novinar Vladimir Pajić Paja okupio je članove juniorske reprezentacije koja je 1987. godine osvojila zlatnu medalju na Svetskom prvenstvu u italijanskom gradu Bormiju. Ta generacija je izrodila mnoge zvezde – Vlade Divac, Aleksandar Đorđević, Toni Kukoč, Dino Rađa, Luka Pavićević, Nebojša Ilić i mnogi drugi – ali je, prema nekim mišljenjima bila ključna i za dve stvari: da igračima iz Evrope pokaže da mogu sve, kao i da je ona direktno uticala na to da se u takmičenja FIBA uključe NBA igrači.

Jugoslavija je nestala pre više od 26 godina, a mnogi sada već odrasli ljudi u svojim tridesetim godinama i oni mlađi i fizički ne mogu da se sećaju SFRJ. Ta zemlja je kod nekih poprimila oblik nedefinisane nostalgije i simbola "srećnih vremena", šta god to značilo, a taj duh se često pominje i u sportu. Kad je sport u pitanju, ne prođe veliko takmičenje da se mediji ne zapitaju "šta bi bilo da je ostala" zemlja i druga uzaludna i besmislena pitanja.

Oni nešto mlađi su mislili da će filmom 250 stepenika dominirati seta i nostalgija, ali čim je počeo film, bilo je jasno šta je osnovna stvar koja je oslikavala duh jugoslovenske škole košarke.

Humor, naravno.

Od priče o dolasku u Pirot i na Staru planinu, na koji je četvorka iz Splita došla stočnim vagonom, pa do anegdota o tajnom menjanju tegova, frizerskom kursu u americi, pa sve do trambuline, trampoline ili kako se već kaže, skoro ceo ovaj dokumentarac prati ogromna doza humora. Gromoglasan smeh i salve aplauza mogle su se čuti tokom ispovesti svih tih igrača, kao i selektora Svetislava Pešića, profesora Karalejića i drugih.

U filmu se opisuje put od prvog okupljanja, do putovanja na Igman, pa do dolaska u Bormio i puta ka toj finalnoj utakmici. Naziv filma označava stepenice na Igmanu, na olimpijskom kompleksu uz koji su se igrači penjali nekoliko puta da bi stekli kondiciju, ali i mentalnu snagu potrebnu da se popne na vrh sveta.

Niko od igrača nije tačno znao koliko je stepenika ("piši tamo 500", kaže, na primer, Neša Ilić), a onda je pred kraj filma Samir Avdić rešio da ih izbroji. Kada je došao do vrha, izbrojao je tačno 250, rekao da je to simbol uspeha i poruka da treba da se gleda unapred, a onda je otvorio paket u kome se nalazio pobednički pehar. Tada mu je zadrhtao glas, a onda su usledile scene slavlja i sećanja tih ljudina, nakon čega je poteklo ne malo suza u publici.

250 stepenika

"Ova melodramatična komedija može samo u suzama da se završi", poručio je sada selektor Srbije a tada kapiten Jugoslavije Aleksandar Đorđević kada se posle filma popeo na binu. Dok se obraćao publici, glas mu je zadrhtao, što je nešto što se ne viđa i ne čuje baš često.

"Ponosan sam na igrače, na Karija, na prijateljstvo koje ostaje posle svega što se desilo. Mnogo nešto govorim da sam ponosan, ali stvarno jesam, a vama…"tu je ostavio mikrofon, okrenuo se ekipi na bini i počeo da se klanja ispruženim rukama.

Ekipa filma i produkcijska kuća PGM Network uručili su svim članovima tima plakete sa reljefom trofeja iz Bormija.

Selektor Pešić je rekao da nikada nije gledao bolji sportski dokumentarac. Kada je pozivao svoje igrače na binu, Rađu je najavio rečima: "Ja nemam svoje ljubimce, trener ne sme da ima ljubimce, ali sam siguran da jedini ko bi sada mogao da se skine i da igra košarku na najvišem nivou jeste Rađa".

"Znate kako se u Dalmaciji kaže, emocije su zajebana star. Meni je velika čast što sam mogao da igram i da treniram sa njima. Neke od njih nisam video 30 godina. Ceo dan danas proživljavam ovo, a verovatno ću i veče. Stvarno smo glupani što se nismo pre ovako našli", rekao je Rađa.

Datum televizijske premijere biće naknadno objavljen. Sportske mogu da kažu da je Pešić možda malo preterao u oceni filma, ali samo malo. Ovo je obavezno štivo za sve ljubitelje sporta, a pogotovo košarke.

Ne propustite

Ne propustite

Preporuka za vas

Obavezno pročitati

WEB preporuke