Vilbekin: "Izdali su me u Feneru!"
Da, tako se osećao...
Povezane vesti
Skoti Vilbekin je trenutno povređen, a još 30. marta je završio svoju epizodu u Fenerbahčeu i to posle tri i po godine.
I rešio je da se otvori medijima posle svega što se desilo sa Fenerom.
Prvo je objasnio da ga klub nije tretirao onako kako bi trebalo.
"Kada sam ponovo počeo da dižem tegove, terali su me da radim stvari za koje sada shvatam da nisu pomagale mom oporavku. Gurao sam sebe kroz bol u nekim vežbama koje su mi dali, i to je pogoršalo stvari, što je na kraju dovelo do oštećenja hrskavice. To je ono sa čim se sada nosim. Hrskavica se zapravo ne obnavlja, vaši mišići bi trebalo da vas zaštite od osećaja bola.
Svi sportisti imaju probleme sa hrskavicom, ali njihovi mišići sprečavaju da to osete. Ja sam se vratio prerano i kada sam se vratio, upravljanje opterećenjem praktično nije postojalo. Upao sam u ciklus iz kojeg nisam mogao da izađem i zato smo se Fenerbahče i ja razišli.“
Dodatno je pojasnio da stručni štab i uprava kluba nisu imali razumevanja za njegovu povredu.
"Mnogo volim Fenerbahče, to je sjajan klub, ali sam imao osećaj da moje zdravlje nije bilo njihov prvi prioritet. To je stvorilo tenziju i jednostavno su me pitali da li sam spreman da se raziđemo. Zapravo sam bio prilično srećan, jer sam u tom trenutku osećao da je to najbolje za mene, kako bih izašao iz tog ciklusa povreda. Znao sam da bi, da sam ostao, vršili pritisak na mene da igram.“
Kaže i da su mu neki ljudi okrenuli leđa.
"Bez sumnje, ova godina je bila najteža. Sve ostale sezone, čak i prošla, kada sam stalno bio povređen, bile su sjajne i uživao sam u njima. Pre nego što sam se povredio, video sam sebe kako tamo ostajem dugo, zbog mog turskog pasoša. Sviđalo mi se tamo, ali ova godina je bila teška. Očekivao sam da ću igrati, ali nisam zbog dešavanja. Tada sam imao osećaj da su mi neki ljudi okrenuli leđa. To uopšte nije lep osećaj."
Jedno od pitanja je bilo da li se osećao izdanim.
"Možda je to jaka reč, ali tako je… S druge strane, razumem da sam imao ugovor, oni su me plaćali i nisam ispunio očekivanja. Davali su mi mnogo novca i želeo sam da donosim rezultate.
„Razumem šta ih je navelo da se ponašaju na taj način. Ali kao što oni moraju da rade ono što je najbolje za njih, tako i ja moram da radim ono što je najbolje za mene.“