Abramovičev način - Kao nijedan drugi

Autor: Milovan Longinov
subota 29.05.2021.
10:22
Izvor: Sportske.net

Čelsi ima svoj put...

Epa/Will Oliver
Epa/Will Oliver

Povezane vesti

Znate li priču o Čelsijevoj najskupljoj utakmici u istoriji?

Bilo je majsko popodne, novinari su čekali ispred zamka u Kensingtonu gde je odseo misteriozni ruski biznismen, užasnut putevima u severnom Londonu. Odustao je od Totenhema, uputili su ga na Čelsi gde je Ken Bejts namirisao novac.

Na nesreću Arsenala, kada su se Rusi raspitivali za "Gunere" neimenovani švajcarski bankari su odgovorili da klub nije na prodaju, što će Majk Din saznati godinu dana kasnije i pobesneti na jednom ručku.

Ali, za Čelsi to popodne, poslednje kolo šampionata je bila ključna utakmica za budućnost "Plavaca". Stamford Bridž je bio krcat, dosta navijača nesvesno šta se dešava iza kulisa. Ken Bejts je klub oslobodio dugova, kupio ih je za funtu i napravio respektabilan klub. Ali, došao je do kraja i za njega je taj dan značio isplatu ili propast.

Jer, Rusi su želeli da kupe tim u Ligi šampiona, to je bio uslov, iako je Čelsi imao sjajnu infrastrukturu u fensi delu Londona. Tog dana Bejts je prema sopstvenom svedočenju bio na granici srčanog udara. Jer. Liverpul je vodio sa 1:0 i izgledalo je da stvari neće biti dobre. Bejtsu su na naplatu dolazile kamate kredita koji je uzeo za proširenje tribina, ali i luksuzni restoran na tribini.

Heroj popodneva bio je Danac Gronkjer koji i danas ima posebno mesto u srcima navijača. 

Zanimljivo da su igrač saznali koliki je ulog, kada je CEO Trevor Birč ušao u svlačionicu i objasnio igračima da bi poraz, odnosno neulazak u Ligu šampiona imao veoma negativne posledice. Čelsi je dobio i na račun Redsa ušao evropsku elitu. Da se to nije desilo, klub bi mogao da se suoči sa istom situacijom u kojoj je bio Lids. Kada su prvi put ostali bez novca od Evrope, sve se urušilo.

O Abramoviču se gotovo ništa nije znalo. Zvanične informacije su bile da je guvener daleke oblasti u Sibiru, da je napravio bogatstvo na nafti i prirodnom gasu. On ništa nije želeo da čeka, cilj je bio da se sve završi za 15 minuta. 

Pojavio se u svlačionici, igrači ga ništa nisu razumeli. Bejts je uzeo 17 miliona funti, podsetimo klub je kupio za 1 funtu. On se kasnije žalio da je čitava stvari bila brza, da su ga prevarili i da je klub vredeo više. Ali, to je Ken Bejts...

Roman je u jednom od retkih intervjua rekao da nije došao zbog novca, već zabave. Da ima mnogo manje riskantnih načina da se zaradi od fudbala.

"Ne bacam novac, hoću zabavu, odnosno uspeh i trofeje. Mi u Rusiji imamo dosta mladih bogatih ljudi, ne živimo dugo, pa nema ni razloga da štedimo", rekao je zapanjenim novinarima novi vlasnik. 

U sledećih šest nedelja potrošio je oko 150 miliona na igrače.

Priča se da je Abramovič doneo odluku da kupi klub da bi bio vidljiv. Postao je figura, za rusku državu bi bilo mnogo teže da ga skloni ukoliko bi ispao iz Putinovog kruga oligarha. Želeo je da se obezbedi, a uloženih dve milijarde funti se isplatilo. 

Ako pogledate ovih 17 godina njegove vladavine, u oči upada nekoliko stvari. Pre svega, došao je da ostane, to niko nije pretpostavljao. Novcem je kupio obožavanje navijača, ali je ulagao u uspeh, prvo sa Murinjom. Nije uspeo da pobegne od navike milijardera da odluke donosi u skladu sa trenutnom situacijom, ne pričamo samo o trenerima koje je menjao, već činjenici da je Rus nekoliko puta žestoko protresao klub do temelja, svi su zamenjivi čak i ljudi od poverenja kako je bio direktor Emenalo. Ostala je jedino Marina Granovskaja koja čvrstom rukom vodi klub, ne dopuštajući da proces odlučivanja izađe iz uskog kruga ljudi.

Kod vlasnika nema decentralizacije, čak i kada se činilo da je u vreme kada je ušao u vezu sa Darijom Žukovom, Abramovič izgubio interesovanje za fudbal i otkrio umestnost, nije bilo odluka koje su donošene izvan par ključnih ljudi.

Abramovič je oduvek bio rastrzan između dve stvari, prečice ka uspehu i stvaranja sopstvene škole, hteo je da pobeđuje na ovaj drugi način, nije samo u pitanju novac već želja da napravi klub kao instituciju i spomenik samom sebi. Zato je insistirao na kupovini velikog broja igrača koje je parkirao širom Evrope, samo retki su se vratili.

Želja da se promeni put i napravi Čelsi od sopstvenog materijala iz Kobhama je pojačana nakon neočekivanog trijiumfa u Ligi šampiona 2012. Tada je Česi prešao definitivno u tešku fudbalsku kategoriju u Evropi, a Rus je mogao da se okrene iza sebe i vidi put posut ogromnim ulaganjima. Ispred njega je bila nova staza, ali teško je reći da li je uspeo. Sa Lampardom je to izgledalo kao nacrt, probili su se igrači iz sopstvenog pogona, ali postoji samo jedna istina, sa decom se ne pobeđuje.

A, više od običnog spomenika Roman Abramovič voli slavoluke, pa kada Lampard nove legionare nije uspeo da uklopi u priču, bilo je vreme za očekivanu promenu, Tuhela. Kada uložite novac u Nemce, dovedete im i predradnika da iz njih izvuče najbolje. Stigli su do finala, trećeg u Romanovoj eri i uopšte. Čelsi do italijanske revolucije, Zole, Gulita i Vijalija nije nikada igrao u evropskoj eliti. 

Zbog toga je njihova istorija, mada su Englezi osetljivi kada se to pomene, Romanova istorija. I on je sasvim svestan toga, nigde drugo niko nije promenio DNK kluba kao Rusi. Jer, iako je Mančester Siti uložio bogatstvo, oni su imali Barselonu poslednjih desetak godina kao model. I sve što je rađeno upravo je dobilo otelotvorenje u Gvardioli.

Kod Čelsija je stvar drugačija, ovo je Romanov, autohtoni način, na prvi pogled udaljen od korporacijskog poslovanja, okrenut impulsivnim odlukama i stavljanjem svojih ljudi u prvi plan. 

Ali, taj način može da stane na crtu Čelsijevog, možda i jer je ranije počeo, bio svetionik za druge gazde, mada niko tako upravljajući klubom nije uradio ništa slično.

I zato mu treba skinuti kapu!

Ne propustite

Ne propustite

Preporuka za vas

Obavezno pročitati

WEB preporuke