Bitka za Asturiju!

Asturija je zemlja kiša i tvrdoglavih i nepokolebljivih ljudi. Njihova svojeglavost je završila i u mnogom vicevima, ali ove kišne šume i planine su odolele arapskom osvajaču, ostali su tvrđava vere i odatle je krenula „Rekonkvista“, odnosno povratak Španije pod vlast hrišćana.

 I za Rimljane su bili uvek problem, neosvojiva zemlja, ili kako su govorili istoričari tog doba, zemlja za koju ne vredi traćiti živote legionara.

 Fudbal se u Asturiji igra kako se i živi, uporno, na svoj način, uz neprestanu borbu. Simbol je recimo Luis Enrike, možda i najplemenitiji izdanak ove španske pokrajine kada govorimo o fudbalu. Njegova tvrdoglavost i upornost je nadaleko poznata.

 Asturija ima dva veliko-mala kluba, velika za pokrajinu, samo prosečna kada se uporede sa velikanima Španije. 

 „Crveni“ su u Hihonu, takva su im i boja dresova i politička uverenja. Ovo je grad radnika, rudara, ribara koji pecaju u kantabrijskom moru. U Hihonu, gradu na obali, poznatom po čeliku i brodogradilištima živi trećina od ukupno milion stanovnika Asturije.

 Na oko 30 kilometara leži Ovijedo, grad lokalne aristokratije, ali i administracije i trgovačke elite. Iako je manji i nije na moru, bogatiji su od severnog suseda, i centarsu pokrajine.

 Sporting Hihon je starij dvadesetak godina od komšija iz kraljevskog Ovijeda, osnovani sutamo negde na početku veka.  Ovijedo je imao više novca i bolju ekipu pred građanski rat. U doba republike zvali su se Karbahon, bili su odmah iza baskijskih timova i za njih je igrao jedan od najboljih predratnih španskih igrača Isidro Langara.

 On je bio Bask, kada su fudbaleri izbegli pred Frankom igrali su po Evropi, „Ciklon“ kako su zvali Langaru je otišao u Argentinu, igrao je za San Lorenco, dao River Plati četiri komada u derbiju, a posle rata se vratio u Španiju i završio karijeru u svom Ovijedu.

 Hihon je na prelazu iz sedamdesetih u osamdesete imao svoje zlatne trenutke, bili su drugi u šampionatu i izgubili dva finala kupa, od Barse i Reala. Ikona tog tima bio je Enrike Kastro, poznatiji kao Kini. On je rođen u Ovijedu, ali je 12 godina igrao za Hihon, prešao je u Barselonu i potopio svoj klub u finalu „Kupa Kralja“.

 Naravno u Sportingu je ponikao i „El Guaje“, „dečko“ na lokalnoj dijalektu, slavni David Vilja.

 Prvi derbi u ligi upravo je odigran u drugom rangu takmičenja, 1929. Startovala je liga, ali ni jedni ni drugi nisu bili u eliti. Ovijedo je prvi derbi dobio sa 6:2, ali se Atletiko Hihon kako su se zvali revanširao pobedom od 3:2.

 Sve do 1945. čekali su okršaj u Primeri. Ovijedo je dobio tu utakmicu sa 2:1, ali su u drugom delu prvenstva primili šest golova od Hihona.

 Ima i jedna zanimljivost, Hihon je poznatiji, imali su više uspeha, šest puta igrali u Evropi (Ovijedo samo jednom početkom devedesetih) ali „Plavi“ imaju bolji skor u derbijima. U 108 mečeva, Real Ovijedo je dobio 47, rival 24.

 I dalje se provlače ideje o tome da bi bilo bolje da Asturija ima jedan tim, ali navijači na to neće pristati nikada. Rivalstvo je ogromno, a i jedni i drugi veruju da će ih međusobni animozitet naterati da budu bolji.

 Ovijedo 20 godina nije igrao u eliti, u ovom veku su čak četiri sezone proveli u četvrtoj ligi, pre šest se vratili u Segundu. Nije da im baš ide, ni u jednom trenutku nisu bili u poziciji da razmišljaju o Primeri. Sporting je jedan od devet španskij klubova u istoriji koji nikada nije igrao u trećoj ligi, ali u ovom veku su više vremena proveli van elite, nego u njoj. Poslednji put su ispali 2017. i eto već petu godinu bezuspešno pokuđavaju da se vrate. Ove godine su drugi, ali ni Ovijedo nije loš, na sedmoj poziciji, izgubili su kao i rival samo jednom, ali imaju čak pet remija. Svega će biti na stadionu "Karlos Tartijere" sem golova...