Espanjol - Loša sreća i život u senci…
Espanjol baš pati kroz istoriju…

Povezane vesti
Kako je biti u senci Barselone?
Navijači Espanjola će se odmah pozvati na svoje "kraljevsko poreklo", starus im je dodelio 1912. kralj Alfonso XIII. To se desilo posle prvog pokušaja da prežive, pet godina od osnivanja su se raspali, 1906. prestali da postje, ali su četiri godine kasnije uspeli da se ponovo okupe, usvoje sadašnje boje.
Zovu ih "Perikos".
To je stari nadimak i vezan je za okolinu njihovog mitskog stadiona "Sarija" koji je postojao do 1997. Nalazi se u prijatnom stambenom delu Barselone, okružen je drvoredima koje su domaćin živopisnim pticama. Jedna od njih je tigrasti kanarinac, zovu ga "Periko", pa eto odakle nadimak.
Zanimljivo da, iako Barsu smatramo gnezdom katalonskog nacionalizma, Espanjol je u stvari nastao kao klub samih Katalonaca, koji nisu voleli Švajcarce, očeve osnivače Barse. Oni su i forsirali domaće igrače kao protivtežu gradskom rivalu, ali to im nije smetalo da pre građanskog rata čak pet trenera budu Englezi.
Plavo-bela boja i kruna Aragona u znak sećanja na legendarnog zapovednika flote ipak pokazuje njihovu špansku krv i posvećenost unitarnoj državi. Prvi veliki sukob imali su oko najboljeg golmana sveta, slavnog Rikarda Zamore, počeo je kod njih, početkom dvadesetih ga je otela Barsa koja je bila mnogo finansijski moćnija, podržavala ih je dobrostojeća trgovačka klasa.
Ima jedna stvar koja će vas iznenaditi, s obzirom na "Madrilenjo". Od osnivanja lige 1923. (i Espanjol je među originalnim timovima) to je najigraniji gradski derbi u Španiji. U ovom formatu se liga igra od 1929. Barsa je dobila prvi ligaški meč sa 1:0, ali ih je Espanjol tukao istim rezultatom u finalu kupa. Od tada, plavo-beli su osvojili još tri kupa, poslednja dva 2000. protiv Atletika i šest godina kasnije kada su tukli Saragosu. Pisali smo o izgubljenim finalima Kupa UEFA, ono od Sevilje iz 2007. je očekivano, iako na penale. Ali ono iz 1988. protiv Leverkuzena nikada neće prežaliti. Jer, dobili su 3:0 prvi meč na "Sariji", a onda za dvadesetak minuta drugog poluvremena u revanšu u Nemačkoj primili tri gola, i poraženi su na penale. To je jedan od najneverovatnihijih povrataka u istoriji finala evropskih kupova. Izbacili su Gladbah, Milan i Inter između ostalih i nisu uzeli trofej. Na klupi je bio Havijer Klemente. Kapiten te ekipe bio je Pići Alonso tata Markosa Alonsa i čovek koji je promašio penal u finalu za Barsu protiv Steaue (onda kada je Dukadam odbranio četiri penala u penal seriji). Čoveku se baš ne da u finalima...
Inače pre nekih 30 godina, malo manje, klub se "katalonizovao".
Evo i zbog čega.
Naime, promenili su ime u Reial Club Deportiu Espanyol de Barcelona. Ovde buni "Deportiu" jer to na katalonskom bi trebalo da se piše "Esportiu", kao "sportski", ali zanemarili su gramatiku da bi ostala skraćenica "RCD" Espanyol. Španska posla, ili u ovom slučaju katalonska.
Dugo su već nebitni, vodio ih je Poketino do odlaska u Englesku, pre desetak godina, od njega i Meksikanca Agirea (bio na klupi do 2014. godine) promenili su 12 trenera!
Da se uplašiš, Kike Sančez Flores je izdržao do 2018. od tada Galjego dva puta, Rubi, Makin, Abelardo, Rufere, Moreno, Luis Bjanko koga je zamenio na kraju prošle godine Dijego Martinez.
"Dvojka" na Espanjol protiv Elćea u AdmiralBetu je 2.75!
On se još drži, Espanjol je tik iznad linije ispadanja, ponovo su u ošoj seriji, pa se priča o promeni trenera. Podsetimo da su 2020. ispali, prvi put posle 1994. u niži rang, ali i sada, kao i tada su se odmah vratili. Zanimljivo, pet puta su u istoriji ispali i svih pet puta se odmah vratili. Prejaki za Segundu, drugim rečima, ali novi neuspeh posle samo dve godine bi ih baš doveo u tešku situaciju.
Najbolji rezultat u prvenstvu su dva treća mesta, jedno su i najstariji zaboravili, krajem šezdesetih, drugo je 1987. to je generacija koja je stigla do pomenutog šokantnog finala sa Leverkuzenom. U ovom veku pre dvadesetak godina bili su peti, samo im dajte da igraju Evropu, stići će do finala. Šalimo se naravno, ali ljudi su sedam puta igrali u Kupu UEFA i LE, imaju dva finala, dva puta su u novom formatu prošli grupu, čak i pre tri godine kada su ispali iz lige.
Za vikend gostuju Elćeu koji je praktično već ispao, to je možda šansa da osvoje dragocene bodove, igraju bolje na strani, mada često imaju naviku da remiziraju. U stvari, "plavo-beli" su devet puta podelili bodove, imaju samo četiri pobede, to je najbolji recept da drhtite. Možda je dupla šansa na Katalonce uz malo golova, najbolje rešenje.
Šta je sa ostalim mečevima?
Atletiko Madrid igra protiv svojih osnivača i uzora (baš ne vole kad im se to pomene, Bilbaoa), Barselona je veliki favorit protiv Kadiza. Real ide na El Sadar (posle lake pobede protiv Elćea u sredu u odloženom meču prošlog kola), pazite se, to je opasniji teren u Navari nego oni na kojima su skoro gubili, pre svega Majorka. "Los Blankosi" doduše pobeđuju u ovom veku na "El Sadaru", ali Osasuna je sasvim solidna. Mi bismo probali pobedu Betisa nad Valjadolidom jer "Ljubičasti" teško daju golove van svog stadiona, a u sudaru Rajo Valjekana i Sevilje bi moglo da bude golova. Prvo, jer Madriđani igraju dopadljiv fudbal, a "Rohiblankosi" nemaju šta da izgube. Sampaolijev tim je bolji kod kuće. Sredina tabele im ne gine, nije baš ni da bi bod značio puno.
Legendarni Ruben Baraha debituje na klupi Valensije koja je u zoni ispadanja. Navijači demonstriraju na Levantu protiv predsednika i vlasnika kluba Pitera Lima, na startu odiseje, nekadašnji član velikih timova "Slepih Miševa" će u ponedeljak uveče na "Koloseum" protiv Hetafea.
Kompletna ponuda AdmiralBeta što se tiče španskog prvenstva OVDE!
0 Komentara