Meč veka
Veliko rivalstvo, mada u Ligi Nacija nema tog naboja…

Povezane vesti
Opet Nemačka na Italiju, nova stranica, bilo je svakako bitnijih od četvrtfinala Lige nacija, ali nema sumnje da je ovo sudar dve najbolje reprezentacije u istoriji igre na Starom Kontinentu. Ne kaže se bez razloga da su Italijani jedino izmišljeno oružje za "Pancere", u stvari mogu da se pohvale da su jedini nacionalni tim na svetu koji ima pozitivan rekord protiv Germana.
Italija je na velikim takmičenjima redovno dobijala Nemačku koja je trofejnija, ali su najbolniji poraz za "Elf" upravo vezani za Italijane. Onaj najstrašniji vezan je naravno za finale Mundijala 1982. kada se u Španiji, Italija Enca Bearcota digla iz mrtvih posle grupne faze, golovima Paola Rosija nokautirala Brazil i Poljsku i onda na "Bernabeu" preslišala Nemačku.
Naravno i mlađi se sećaju da je domaćin Nemačka bila žrtva Lipijeve Italije na putu do titule iz 2006. godine, kada su Groso i Del Pjero u poslednjim minutima produžetka razočarali Klinsmanov tim. Ili polufinala iz Varšave na EP 2012. kada je Baloteli sa dva gola potopio jednu od najboljih nemačkih generacija u polufinalu. Dve godine kasnije, ti Nemci će osvoji titulu prvaka sveta, ali uglavnom kada se Nemačka domogla trofeja imala je tu sreću da ne naleti na Italiju.
Kada se pogleda istorijski skor 15 pobeda Italije, 10 Nemačke, 12 remija, ali na velikim takmičenjima (igrali su devet puta) Nemci nisu u 90 minuta pobedili Italijane. Osvojili su titulu prvaka Evrope 1996. sa "Azurima" su u grupi odigrali 0:0 i tako ih izbacili. Doduše, 2016. su pobedili na penale u Bordou, pa hajde da im to ipak računamo kao trijumf.
Ali, ovde ćemo pričati o jednoj od najdramitičnijih utakmica ne samo između Italije i Nemačke, već ikada, u završnicama Mundijala.
Kada se Italija izblamirala i ispala od Severne Koreje 1966. na engleskom Mundijalu, rezultat je bio doček paradajzom. Ali, "Azuri" su osvojili (neki će reći "ukrali", ako se ima u vidu šta se dešavalo u finalu protiv Jugoslovena) titulu prvaka Evrope, no na Mundijal u Meksiku nisu ispraćeni sa dosta optimizma. Selektor Ferućo Valkaređi nije uspeo da reši neka pitanja u igri, bilo je dosta trvenja, verovalo se da postoji sukob između Rive i Rivere, da je bilo dosta klubaštva. U kvalifikacijama nije bilo problema protiv slabih Velšana i DDR, u odlučujućim mečevima Riva i veteran Sandro Macola su pucali iz svih oružja.
Ali, u grupi je bilo jasno da stvari baš ne funkcionišu dobro, naime iako je bombarder Domengini srušio Švedsku, to je bio jedini gol koji su dali u prvoj fazi. Usledili su remiji protiv Urugvajaca i protiv slabašnog Izraela u Toluki, kako to obično biva, iako su prošli, svi su ih otpisali. Italijani su proigrali protiv domaćina u četvrtfinalu, Riva i Đani Rivera su zaigrali zajedno, bilo je 4:1, ali pred polufinale protiv Nemaca koji su tukli svetske prvake Engleze na produžetke, manje šanse davane su iskusnijoj, ali kvalitetom slabijoj Italiji.
A onda smo gledali "Meč veka". Pod tim "nadimkom" utakmica na "Asteki" je ušla u istoriju. Po mnogima, svedocima tog vremena luđih 120 minuta nikada nije odigrano. Italija je vodila golom Bonisenje sa 1:0, povijala se, ali i idržala Nemačku opsadu. Ipak, defanzivac Šnelinger je ("baš on, od svih ljudi" vikao je nemački komentator) savladao Albertosija, to je bio njegov jedini gol u nemačkom dresu. Inače, nemački selektor Helmut Šen je izvršio dve izmene (tada je to bio maksimum), pa je Bekenbauer sa ramenom koje je izbačeno iz ležišta i rukom koja je opsceno visila pored tela ostao na terenu.
Produžeci su doneli pakao, pet golova i sigurno najneverovatnijih dodatnih 30 minuta u istoriji Mundijala. Gerd Miler je već u prvih pet minuta prvog produžetka kasnio Poletijevu grešku (štoper Torina je tek ušao u igru umesto Rosata), ali je Interov bek Tarcisio Burgnič "Stena" kako su ga zvali, izjednačio. Riva je predivnim golom do kraja prvih 15 minuta vratio vođstvo "Azurima". Iako je Gerd Miler ponovo izjednačio, Rivera je stavio tačku posle asistencije Bonisenje, Majer je i četvrti put vadio loptu iz mreže. Italija je otišla u finale, gde je lako izgubila od verovatno najbolje reprezentacije svih vremena Brazila iz 1970. sa Peleom, Rivelinjom, Tostaom, Žairzinjom, Karlosom Albertom...Nemci i dan-danas uče priču da bi bili mnogo dostojniji protivnik za moćni "Selesao", jer je od tog poraza počela njihova svetska vladavina (prvaci sveta 1974. dve evropske titule i jedan poraz u beogradskom finalu protiv Čehoslovaka), ali to nikada nećemo znati.
Italija će ih tući opet 1982. u finalu, sada nas čeka obračun u četvrtfinalu Lige Nacija, koju Nemci nisu osvojili u tri izdanja, nije ni Italija, ali dva puta su igrali u zavšnici. U prvom meču u četvrtak je Italija domaćin na "San Siru", revanš je tri dana kasnije u Dortmundu.
Neke od ostalih mečeva obradićemo u posebnim rubrikama, Hrvatska na "Poljudu" dočekuje svoju bolnu temu Francuze, Portugal u prvom meču gostuje na "Parkenu" Danskoj, Holandija čeka moćnu Španiju na "De Kajpu".
0 Komentara