Nemačka i Francuska, zašto smo očekivali veće rivalstvo?

Autor: Aleksandar Obrenović
utorak 15.06.2021.
14:40
Izvor: Sportske.net

Nisu baš oni ljuti i najveći rivali, više su okrenuti drugima...

Povezane vesti

Kada se pomenu sudari Nemaca i Francuza, očekivalo bi se veće rivalstvo. Ali, Nemačka ima animozitet prema Holandiji i Engleskoj, a Francuzi su okrenuti ka Italijanima kao merenju sopstvene vrednosti. Iako su pre rata timovi igrali u prijateljskim mečevima, tek 1958. odigrana je utakmica na Mundijalu u Švedskoj. Nemačka je došla kao prvak sveta, ali su Gale predvodili Kopa i Fonten verovatno najbolji napadački tandem tog vremena. Upravo njih dvojica su dali pet od šest golova na Uleviju u Geteborgu, u polufinalu u kome je Francuska slavila sa 6:3 i otišla u Stokholm da ubedljivo izgubi meč za krunu protiv neprikosnovenog Brazila.

Ali, svakako meč koga se i jedni i drugi najviše sećaju odigran je u vrelom Andaluziji, Sančez Pishuan je svedočio klasiku u polufinalu. Više od fudbala ostaće upamćen po brutalnim prekršajima, tačnije pokušaju ubistva. Francuski mediji su tako krstili 57. minut kada je Toni Šumaher napustio svoj gol i udario Batistona u sudaru koji je obišao svet. Nemački golman se smejao dok su Batistona odnosili u bolnicu. Izbio mu je gotovo celu vilicu, mir je postignut godinu dana kasnije kada su se sreli u Kelnu. 

Francuzi su se posle dužeg vremena pojavili u završnici, rođena je generacija koju je predvodio "Kralj" Platini, a Mišel Idalgo je odahnuo kada je Manuel Amoros protiv Čehoslovačke izbacio loptu sa gol linije i sačuvao remi i plasman u narednu rundu. I dok su "Gali" bili autsajderi, Nemačka je kao prvak Evrope stigla u Španiju, drugi favorit iza Brazilaca. Potrebna im je bila sramna nameštaljka protiv Austrijanaca na račun Alžira kako bi se probili dalje. 

Ali, imali su odličan tim koji je protiv Španaca i Engleza u drugoj rundi pokazao da sa pravom računa na visok plasman. Polufinale u Sevilji je bilo "hajpovano" u medijima kao konačni obračun, a mnogi su ga najavljivali kao finale pre finala. Italija je u trileru izbacila Brazil, o Pablitu Rosiju i pomenutom meču se pričalo par dana, a onda su ga smenile vesti iz Sevilje.

Litbarski je u uvodnih 15 minuta izveo strašan slobodnjak, ali je posle prekršaja nad Rošetom, Platini lako prevario Šumahera za izjednačenje. Onda je počela tuča Mani Kalc i Bernar Gengini su razmenili udarce, Šumaher namerno pustio nogu, karate udarac za Didijea Siksa i možda uvod u ono što se desilo Batistonu. Do poluvremena nije bilo golova, a grubosti su nastavljene već desetak sekundi u drugom delu Forster je nogom udario u leđa Rošetoa, izvukao se sa žutim kartonom.

Kako rekosmo, Batiston, koji je posle pedesetak minuta zamenio Genginija je ostao bez osmeha. Oporavljali su ga nekoliko minuta na terenu, dok je Šumaher koji mu je izbio tri zuba i naneo potres mozga ležerno žvakao žvaku čekajući da loptu vrati u igru. Neverovatno, ali holandski sudija Karver nije pokazao ni crveni karton, ni penal. 

Kasnije se arbitar pravdao da mu pomoćnik nije pokazao da je Šumaher udario Batistona, a golman Nemaca je do kraja regularnog dela odbranio par šansi. Francuzi su bili bolji, ali nije bilo karme. Ipak, na startu produžetka, Nemci su se raspali. Marijus Trezor je spakovao loptu pod prečku, a onda Žires doveo "Pevce" na prag finala.

I dok su se Francuzi dodavali, a publika uzvikivala "Ole", usledilo je ono što je nemački specijalitet. Litbarski se probio, pronašao nespremnog Rumenigea u to vreme najboljeg igrača Evrope koji je ušao u igru pet minuta pre toga. Etori je savladan, odjednom je sve bilo drugačije. Nekoliko minuta kasnije usledio je jedan od najboljih golova Nemaca u istoriju Mundijala, a bilo ih je zaista mnogo. 

Šta se desilo?

Opet Litbarski, centaršut na drugu stativu, junak evropske krune dve godine ranije u Italiji, Horst Hrubeš je vratio u srce francuske odbrane, makazice Klausa Fišera za izjednačenje. Šalkeova legenda posle šampionata nikada nije igrao više za "Pancere", a makazice su mu bila specijalnost. Gol protiv Švajcarske na isti način pet godina ranije je u Nemačkoj svojevremeno proglašen za gol veka.

Iako je Uli Štilike promašio prvi penal, Didije Siks i Maksim Bosis nisu imali dovoljno nerava, pa je "zločinac" Šumaher na kraju bio i junak. I dok ga je Nemačka bestidno slavila, on je izjavio da će platiti zube Batistonum ako ovaj nema novca. "Toni" je inače bio specijalista za penale, domaćinu Meksiku je četiri godine kasnije odbranio dva od tri penala i odveo "Elf" u polufinale. 

Kada se pojavio u bolnici, Batiston je smatrao da je neiskren, ipak sklopili su primirje, a sastali su se četiri godine kasnije u još jednom polufinalu kada je Nemačka opet dobila na penale. Inače, u anketi "Le Monda" 1982. godine proglašen je za najomraženijeg Evropljanina, a u karikaturama su ga Francuzi crtali kao Hitlera. 

U autobigrafiji Harald Šumaher je tvrdio da nije prišao Batistonu za koga je Platini mislio da je umro jer su mu francuski igrači pretili i psovali ga, pa nije hteo da podiže dodatno tenziju. 

Kako rekosmo, četiri godine kasnije u Gvadalahari, ponovo polufinale i ovoga puta još bolniji poraz Francuza. Došli su kao evropski prvaci, imali Platinija koga su uz Maradonu smatrali najboljim fudbalerom sveta, planeta je čekala sudar njih dvojice u borbi za svetsku krunu. "Les Bleus" su izbacili Italijane i Brazilce, Nemačka se mučila sa timovima poput Maroka i domaćina Meksika. Mediji su otpisali Germane koji nisu imali individualni kvalitet, ali najveći trik Tevtonaca je bio da vas uvere da su u izgubljenoj poziciji. Bekenbauer je iznenadio sve kada je malo poznati Rolf, igrač HSV dobio priliku da čuva Platinija. 

Stavio ga je u džep, obično sigurni Žoel Bats je dopustio da šut Andreasa Bremea prođe kroz ruke. Pošto su se Nemci ispromašivali, Maksim Bosis ih umalo nije kaznio, ali je loše šutirao. U kontri Rudi Feler je dotukao favorita i odveo Nemce u Meksiko Siti da izgube drugo finale u nizu.

Breme je dao gol iz penala za treću sreću i krunu četiri godine kasnije u Italiji, bila je to osveta Maradoni i Argentincima. 

Ali, Nemačka je nastavila da nanosi rane komšijama. Do nove titule stigli su u Brazilu 2014. Ni tada im nisu davali mnogo šansi jer je Lev menjao mnogo u grupi, ali i u osmini finala protiv Alžira. Ipak, kada su u četvrtfinalu golom Humelsa posle centaršuta Tonija Krosa, Nemci srušili Francusku, niko ih nije mogao zaustaviti, pogotovo Brazilci koje su obrukali priredivši im novi "Marakanaco" u polufinalu.


 
Vreme za osvetu usledilo je na prošlom EP. Francuska je bila domaćin, postojala je bojazan protiv Nemaca, tim pre što su ponovo bili favoriti, iako je Nemačka u komšiluk donela svetsku titulu.

Leva mnogi nikada nisu cenili, zvali su ga “Baštovan”, neki i sada koriste taj nadimak jer kažu da je on tu samo da zaliva generaciju strašnih igrača. “Gartner” je doveo tim koji ne samo da je bio prvak sveta, već je po mnogima te 2016. igrao najbolji fudbal na prvenstvu. Uz jednu ogradu, mnogo su promašivali, to im se nije osvetilo protiv najneugodnijeg nemačkog rivala, Italije. Oni su četvrtfinale dobili nakon devet penala i Darmijanovog promašaja. 

I te večeri u Marseju, skupo ih je koštalo, promašaju su došli na naplatu. Dominirali su u prvom delu protiv preplašenih Francuza, ali umesto da odu na odmor sa prednošću, suočili su se sa minusom. Švajnštajger je nenamerno srušio Grizmana koji je par nedelja pre toga promašio penal za Atletiko u finalu lige šampiona. “Mali đavo” nije za to mario, pogodio je i “Velodrom” je eksplodirao.

U drugom poluvremenu, samopouzdanje, ali i klasa Francuza je došla do izražaja. Pogba koji će posle šampionata postati po povratku u Junajted iz Juventusa najskuplji svih vremena je ukrao loptu Kimiku, poigrao se sa Mustafijem, centrirao, Nojer je loše odbio loptu, Grizman otpadak ubacio u mrežu. Ni tada nije bilo gotovo, jer koga zmija ujede...Francuzi su strahovali od povratka Germana u meč, ali Kimik je pogodio prečku, Ljoris sjajno odbranio šansu u nadoknadi i to je bilo to, Francuzi su konačno srušili tabu od 1958. 

Iako je Lev izjavio da je Francuska imala sreće i da je bolji tim izgubio, kod kuće ga nisu štedeli.

Nazvali su ga “Bundes-Budom” zbog mirnoće, tvrdili da je njemu sve oprošteno jer je srušio stereotip o ružnom Nemcu koji se loše oblači, ali da je lik iz reklame previše verovao u sebe i da je to sprečilo Nemačku koja ima najbolji tim na svetu da uzme titulu prvaka Evrope.

Lev je i dalje tu, kao i Dešamp, ali za nemačkog selektora ovo je poslednji krug. 

I mora prvo da izađe iz grupe smrti. 

Za početak, Francuska, svetski prvak se više ne plaši Nemačke, i to će biti problem više na “Alijanc Areni”. Ipak, ko otpiše “Pancere”, obično završi u suzama...

Ne propustite

Preporuka za vas

Obavezno pročitati

WEB preporuke