SP 1954 – Mađari dali neverovatnih 27 golova – nedovoljno za titulu!
Prva titula svetskog prvaka za SR Nemačku u senci kontroverzi.
.jpg?s=f6654367a05be330331c6bf4a1af0e08&w=680&h=420&fm=webp)
Povezane vesti
Domaćin: Švajcarska
Broj učesnika: 16
Šampion: Nemačka
Finalista: Mađarska
Najbolji strelac: Šandor Kočiš (Mađarska) – 11 golova
Drugi posleratni Mundijal održan je u Švajcarskoj i, osim prve titule za reprezentaciju SR Nemačke, obeležila ga je ''kiša'' golova uz postavljene brojne rekorde, a istorijski podatak je da se ovaj šampionat pamti i kao prvi koji je direktno prenošen na televiziji.
Kada govorimo o rekordima, oni su uglavnom vezani za neverovatno veliki broj postignutih golova, ukupno čak 5.38 golova po utakmici! Mađarska je tome najviše doprinela sa rekordnih 27 golova na Mundijalu, Južna Koreja je postavila rekord po broju primljenih golova (ukupno 16 na dve utakmice), meč sa najvećim brojem golova bio je duel Austrije i Švajcarske (7:5), rekordnu pobedu ostvarila je Mađarska nad Južnom Korejom od 9:0, a taj rekord je kasnije izjednačila Jugoslavija pobedom nad Zairom 1974. godine istim rezultatom...
Sistem takmičenja je promenjen u odnosu na prethodni Mundijal u Brazilu. Ukinuta je grupna faza koju su na prethodnom šampionatu igrale četiri najbolje ekipe, umesto toga uvedena je nokaut faza – polufinale i finale, uz borbu za treće mesto. Ali, bilo je promena i u prvoj fazi takmičenja. Ponovo su bile formirane četiri grupe sa po četiri tima, ali zanimljivo je da u grupi nije igrao svako sa svakim, već samo dva kola. Naime, osam najbolje rangiranih reprezentacija bilo je raspoređeno po dve u svakoj od četiri grupe i te selekcije su imale ulogu nosilaca. Preostalih osam bile su nepovlašćene selekcije, jedna od njih bila je i reprezentacija Jugoslavije, i one su raspoređene po istom sistemu. Nosioci nisu igrali jedni protiv drugih, već su se samo sastajali protiv dve nepovlašćene ekipe i otuda samo po dva odigrana kola u svakoj grupi.
Kao i četiri godine ranije, reprezentacija Jugoslavije se nalazila u grupi sa Brazilom i Meksikom, a četvrti učesnik u ovoj grupi bila je Francuska kao drugi nosilac pored Brazila. Upravo je meč protiv Francuske bio ključan za naš tim, već u prvom kolu. Jugoslavija je savladala ''trikolore'' sa 1:0 golom Miloša Milutinovića, a u drugom je uspela da remizira sa Brazilcima. Branko Zebec je u 49. minutu doveo naš tim u vođstvo, a izjednačenje Brazilu doneo je Didi u 68. minutu – 1:1.
Brazil i Jugoslavija su prošli u četvrtfinale koje je takođe bilo novost u odnosu na prethodno Svetsko prvenstvo. Ali, dalje od toga ni jedni ni drugi nisu mogli. Namerili su se na dve najbolje ekipe na šampionatu, kasnije finaliste. Brazilce je eliminisala fenomenalna reprezentacija Mađarske koja je taj meč dobila sa 4:2, a Jugoslavija je završila takmičenje porazom od SR Nemačke rezultatom 2:0. Horvat je u 9. minutu postigao autogol, a u finišu meča Helmut Ran je potvrdio trijumf Nemačke.
Branilac titule na ovom šampionatu bila je selekcija Urugvaja koja je zaustavljena u polufinalu porazom od Mađarske sa 4:2, a Nemci su protutnjali u finale pobedom nad Austrijom od 6:1.
Finale je odigrano u Bernu pred 60.000 gledalaca, a Mađari su u meč odluke ušli kao favoriti, s obzirom da su bili u fantastičnoj seriji od 32 utakmice bez poraza, imali izvanredan tim koji je nemilosrdno punio protivničke mreže. Zanimljivo, Mađarska i SR Nemačka bile su u istoj grupi u prvoj fazi takmičenja i već tada su se sastale, a Mađari su taj meč dobili sa neverovatnih 8:3, uz četiri gola Šandora Kočiša koji je kasnije postao najbolji strelac Mundijala sa ukupno 11 golova. Međutim, Nemci su u tom meču nastupili u kombinovanom sastavu, jer su prethodno ubedljivo savladali Tursku sa 4:1 i kao drugoplasirani su prošli dalje, pa debakl protiv Mađara nije bio realan odnos snaga.
Finale je to i potvrdilo, iako su Mađari silovito započeli utakmicu i golovima Puškaša u šestom i Cibora u osmom minutu ekspresno poveli sa 2:0. Ali, uzdrmani Nemci su ekspresno uzvratili i već u 10. minutu Maks Morlok je smanjio na 2:1, a osam minuta kasnije Helmut Ran je izjednačio na 2:2. Taj rezultat ostao je na snazi do samog finiša utakmice, do 84. minuta, kada Ran postiže još jedan gol, istorijski gol koji je Nemcima doneo prvu titulu svetskog prvaka - 3:2.
Ali, to nije bilo sve. Vrhunac drame dogodio se dva minuta pre kraja, kada je Puškaš još jednom zatresao mrežu Nemaca, taj gol je sudija najpre priznao, ali ga je na intervenciju pomoćnika poništio zbog navodnog ofsajda. Imali su Mađari još primedbi na suđenje, pre svega kod drugog gola Nemaca kada nije dosuđen faul nad mađarskim golmanom Grošičom, i teško su podneli ovaj poraz, a kasnije je bilo sumnji da su pojedini nemački igrači bili navodno i dopingovani. U svakom slučaju, Nemcima je pobeda upisana, osvojili su pehar, a ovaj istorijski uspeh su nazvali ''Čudo u Bernu'', po čemu je snimljen i film 2003. godine.
0 Komentara