Udri Rigu na veselje (5) – Privilegija je gledati uživo Nikolu Jokića
Tenzičan neki dan u Rigi.

Povezane vesti
Od utakmice protiv Portugalije vladalo je prožimala se nervoza među nama. Vladala je strepnja šta će biti sa Bogdanom Bogdanovićem, te sama pomisao na mogućnost da predikcije koje su svi imali, a išle su nama u korist, budu zbačene s vrha lestvice prioriteta.
Još jedan siv dan u Rigi. Navikavamo se polako. Bez neke jaknice ne možete poći u štetu, što se kaže. Fan zona se punila dosta rano imajući u vidu da su Estonci igrali drugi meč dana, pa je cela Riga u ranim popodnevnim satima bila obojena u plavo. Bez obzira na to što su autsajderi u grupi, sa velikim elanom su njihovi navijači proputovali oko između četiri i pet sati ne bi li dospeli do prestonice komšiluka.
I simpatični su. Sprijateljili su se sa nama vrlo brzo da im čak nije bio problem da tokom okupljanja zaigraju i kolo. Ne bi im mnogo falilo da nauče kompletnu koreografiju, a sa rakijom ili dve išlo bi još lakše.
Napuniše Letonci halu do vrha protiv Srbije. Videli su se tu ponegde i naši ljudi koji su bili srećni da dođu do dragocenog parčeta hartije u duelu protiv domaćina. Atmosfera je od prve sekunde bila zadivljujuća i baš mi je na pamet palo gde bih ovu košarkašku utakmicu mogao da svrstam na lestvicu onih koje su u meni izazvale poseban osećaj. Verovano je utakmica protiv Kanade u Manili bila nešto čarobno, a potom meč sa Grčkom u kvalifikacijama za isto Svetsko prvenstvo kada je Jokić na sebi svojstven način pogodio preko Janisa i odveo nas na Filipine.

Nervoza se prožimala čitavog dana i kroz navijače iz istih razloga, ali dobar početak naše ekipe je bio ohrabrujući. Nikola Jokić i Filip Petrušev su nas pokrenuli u teškoj atmosferi. Bilo je izrazito važno da uđemo dobro u utakmicu jer su svi faktori išli naruku Letoncima. Doduše, i nad njima stoji oblak pritiska domaće javnosti, ali odnos snaga je bio poprilično jasan, pa su i njihova očekivanja ipak realna.
Lepo je podsetio kolega Nikola Stojković na nauku o velikim brojevima uoči meča i bio je u pravu. Letonci su katastrofalno šutirali u prve dve runde, a onda su protiv ’’orlova’’ pogađali fenomenalno i bili oko 60 odsto tokom prvog poluvremena. Utisak je da je sve vreme ishod zavisio od nas. Domaći su vodili tek na početku u nekoliko navrata. Bilo je 12:8 kao najubedljivije i 29:28 sredinom drugog kvartala. Sve posle toga pripadalo je nama uz manje oscilacije i koketiranje sa dvocifrenom prednošču.
Zaigrali smo nešto bolje defanzivno tokom prvog dela drugog poluvremena, a Nikola Jokić je bio čudesan. Privilegija je gledati ga sa lica mesta u dresu reprezentacije. Kakva lakoća. Ne izgleda toliko brzo, a opet razmišlja nekoliko sekundi ispred svih. Mogu vam reći su me žmarci od peta podilazili kada sam ga video kako leži ispod koša Letonaca tokom prvog poluvremena kada se požalio na lakat. Prebledeli smo svi.
Pojavio se u trećoj deonici i Ognjen Dobrić, uspeli smo da unervozimo Letonce i Luku Bankija i uvedemo ih u ritam koji nam odgovara iako su uspeli da priđu na posed razlike u samom finišu. Ipak, čovek koji nas je vodio kroz meč je isti i zatvorio i 3-0 je tu.
Osetili smo kao da smo barem tonu lakši, a iz nekog razloga, mi sami sebi volimo da stvorimo pritisak. Takvi smo kao nacija i nikada nećemo naučiti.

S obzirom na to da smo igrali u 18.00 po lokalnom vremenu, nešto ranije nego inače smo završili svoje obaveze, pa se moglo popiti i koje pivo. Jedan od utisaka putovanja do sada mi je što sam probao najbolje pivo iz 2023. godine. Belgijski produk – Flandrien. Šta sad ja vama tu da ocenjujem ako su stručnjaci rekli svoje. Mogu samo da napišem: Doooooooobro!
0 Komentara