Šta smo videli od Partizana u Sofiji, čemu smo se nadali (i dokle više jedno te isto?)
Mnogo bolje izdanje crno-belih, ali ne treba stalno da pišemo o istim stvarima
Povezane vesti
Partizanov poraz od Hapoela u Sofiji nije bio toliko neočekivan u javnosti - oslabljeni tim, bez "glave" ide na noge lideru Evrolige, dok i sam trener priznaje da selekcija tima nije završena.
Poraz je viđen, poraz se desio, ali ono što je malo ko očekivao jeste da je Partizan pokazao da je mogao večeras da dobije Hapoel. A ono što su se svi nadali da neće videti jesu bukvalno iste greške, po bukvalno ko zna koji put.
Da ne pričamo o korišćenju faulova, organizaciji napada, angažovanju u odbrani, skoku, opštoj energiji tima… Svemu onome što se piše i priča jako dugo o Partizanu, jer ste to već sve mnogo, mnogo puta pročitali.
Željko Obradović nikad nije krio da se greške stalno ponavljaju, Dvejn Vašington je kao iz topa odgovorio da to jeste tako i da se o tome stalno priča u timu, ali - te greške su i dalje tu.
Plus, neki igrači od kojih se očekivalo da povuku i donesu prevagu, prosto se još nisu pojavili. Nećemo o imenima, jer nam stvarno nije cilj da nekog prozivamo sada, usred duplog kola Evrolige, već da sagledamo kompletan problem crno-belih, koji dovodi do ovakvih rezultata.
Da se razumemo, mnogo je ovde napadačkog potencijala, baš mnogo. Videlo se to najbolje protiv Reala u Madridu, kad je Partizan bez ikakve igre u roku od pet minuta naterao kraljeviće da se bore za goli život.
Drugo, fali Karlik najviše, od Miltona se baš mnogo očekuje, jer je majstor košarke, Bruno je u Sofiji pokazao da se njegovo prisustvo na terenu oseća, iz čega možemo zaključiti da će biti dobro pojačanje; Kalates je jedan od najboljih plejmejkera u istoriji Evrolige, pa iako ima 36 godina, svakako će doneti nešto dobro; ako stigne još jedan plej, to je već vrlo, vrlo ozbiljan tim.
E, sad, sve to treba uvezati, uklopiti, proigrati, a pitanje je koliko navijači imaju strpljenja. "Grobari" su ga dosad imali beskrajno. Tako da nije sve crno, može se očekivati nešto lepo u budućnosti, ali treba mnogo rada i strpljenja.
I, naravno, onog najvažnijeg - da se te proklete iste greške koje se stalno ponavljaju prosto eliminišu. Nije teško, to jest, ne bi trebalo da je teško profesionalnim košarkašima.