Zvezda pokazala sva svoja lica u Vitoriji, ali je presudilo ono Monekeovo
Trijum crveno-belih u Buesa areni bio je popločan svime, osim mirom...
Povezane vesti
Od izveštača portala Sportke.net iz Vitorije
„Fernando Buesa” arena sinoć je bila više od košarkaškog borilišta – bila je to pozornica na kojoj je Crvena zvezda, u samo dva sata, prošla put od potpune kontrole do ivice ambisa i nazad. Ipak, put do ovog trijumfa od 108:100 u Vitoriji bio je popločan svime, osim mirom. Nakon prvog poluvremena koje je više ličilo na opomenu nego na ozbiljnu košarku, usledila je transformacija koja je ogolila sve vrline i mane ovog tima, od „misteriozne” rotacije do žestokih reči na pauzi koje su promenile tok večeri.
Sa druge strane, Baskonija je u ovaj meč ušla rešena da prekine crni niz poraza, igrajući izuzetno rasterećeno u napadu. Ta sloboda se ogledala u fluidnim akcijama i vrlo raspoloženim šuterima koji su kažnjavali svaku defanzivnu pukotinu. Koliko su bili fokusirani i rešeni da slave u ovom meču, najbolje govori podatak koji se ekstremno retko viđa u modernoj košarci – košarkaši Baskonije nisu promašili nijedno slobodno bacanje, a izveli su ih čak 26! Taj stoprocentni učinak sa linije penala držao ih je u igri i kada je Zvezda pretila da se odlepi.
Kriza, kažete?
Sve je počelo furiozno. Džordan Nvora je sa osam brzih poena pokazao da mu je samo trebao prostor, dok je Dobrić sa pet poena nagovestio kvalitetno veče dok je na semaforu stajalo 11:20.
Međutim, košarka je nekad igra specifičnih odluka; nakon sedam i po minuta vrlo dobre role, Dobrić se do kraja meča više nije vraćao na parket, što ostaje kao glavna enigma sa klupe Saše Obradovića. Taj pad fokusa u rotaciji skupo je koštao odbranu, a Forest, Luvavu i neočekivano efikasni Friš su trojkama odveli meč u dvocifren minus na poluvremenu (52:42).
Na pauzi je bilo jasno da nešto ne štima, a svlačionici je vođen veoma žestok razgovor. Saša Obradović nam je u neformalnom ćaskanju nakon meča priznao da je imao ogroman problem sa fokusom ekipe; nije to bilo klasično potcenjivanje rivala, već neki čudan a nikako dobar stav koji se direktno odrazio na dešavanja na terenu u prvih dvadeset minuta. Ipak, reakcija je bila prava.
Iz svlačionice je izašao tim sa potpuno drugačijom energijom. Tajson Karter je uneo istovremeno i agresiju i mir, dok se Džered Batler od nonšalantnog početka transformisao u ključnu figuru završnice sa 21 poenom i „clutch” trojkom za 91:91. Dok je Bolomboj dominirao u skoku, a Semi Odželej odigrao meč sezone, Nvora je sa 20 poena utišao kritike koje su mu omogućile da izjavu posle meča započne retoričkim pitanjem: „Kriza, kažete?”.
Moneke "nacrtao" Zvezdino lice
Ipak, na kraju je presudilo ono najupečatljivije lice – lice Čime Monekea.
Dočekan zvižducima tamo gde je očekivao topliji prijem, Moneke je tu energiju pretvorio u MVP gorivo (zvanično najbolji igrač 33. kola Evrolige). Komunicirao je sa svima – publikom, klupom, protivnicima – ali je najviše uradio na parketu. U produžetku je preuzeo punu odgovornost, insistirao da se napadi rešavaju preko njega i svojom agresivnošću definitivno prelomio meč u korist gostujućeg tima.
Po završetku utakmice, bio je izuzetno agresivan u govoru i gestikulacijama, a u izjavi je jasno poručio: „Dali ste mi buku, dobili ste moj odgovor na terenu. Ovo je moj teren, moj dom, i nikada se neću povući. Hvala vam na motivaciji!”
Nema baš mnogo vremena za dublje analize, jer se iz Vitorije već odletelo put Barselone, gde se u petak igra još bitniji meč protiv direktnog rivala u borbi za vrh tabele i plasman u plej-of. Pobeda u Baskoniji je bila velika, ali pravi ispit zrelosti i zadržavanja onog pravog fokusa sledi u „Blaugrani”.
Sportske.net će biti na licu mesta i doneti priče iz centra dešavanja.