INTERVJU – Slučaj "Gajdobra’" i hercegovačka tajna: “Utakmicu protiv Partizana sam pogledao samo jednom, čuvam taj osećaj"

Autor: Nemanja Janošev
nedelja 17.05.2026.
09:15
Izvor: Sportske.net

Bačvansko selo od cirka 2000 stanovnika iznedrilo je klub koji je pre dve godine dospeo do Kupa Radivoja Koraća i do poluvremena igrao egal utakmicu protiv Partizana.

KK Hercegovac Gajdobra
KK Hercegovac Gajdobra

Povezane vesti

Malo je priča poput one koja se piše u Gajdobri. Malo je klubova oko kog su se okupili svi bivši članovi istog i ujedinjeni s navijačima grade nešto posebno. I sve je tako malo kada se priča o Hercegovcu iz Gajdobre, a opet toliko veliko. I ljubav prema košarci. I ljubav prema klubu. I očuvanje istorije i tradicije. I rezultati koje ostvaruju u poslednje vreme.

Bačvansko selo od cirka 2000 stanovnika iznedrilo je klub koji je pre dve godine dospeo do Kupa Radivoja Koraća i do poluvremena igrao egal utakmicu protiv Partizana. Danas, oni sebe nazivaju učesnikom regionalne lige, druge doduše, ali da ih je pre nekoliko godina bilo ko pitao o verovatnoći sa u 2026. godini budu deo ABA 2 društva, možda bi se zamislili jer kod njih ništa nije nemoguće, ali sigurno bi takav poduhvat posmatrali kao kakvo čudeso.

Predsednik kluba Stojan Dangubić je lokalni preduzetnik i bivši igrač tima iz Gajdobre koji je 2018. rešio da sa ljudima koji su nekada bili deo Hercegovca reosnuju organizaciju i tako krenu u izazov njihovih života.

"Hercegovac za mene predstavlja... Uh. Kad kažem košarka, stvarno prvo pomislim na mladost i na te prve početke i dane, još 1988. godine, kad sam počeo da treniram. I stvarno za mene on predstavlja sećanje na mladost, na otvorene terene u Gajdobri gde smo svi počeli da treniramo. Osećam tu jednu povezanost kroz ceo moj život i kada kažem košarka, stvarno mislim na Hercegovac.

Hercegovac je osnovan 1978. godine i uvek je bio sinonim za dobru košarku u staroj Jugoslaviji, u vojvođanskim okvirima. Igrali smo desetak godina Kvalitetnu vojvođansku ligu u kojoj su bili klubovi poput Jedinstva iz Vršca, preteče današnjeg Hemofarma, pa Vršca, zatim NAP iz Novog Sada, pa Srem iz Sremske Mitrovice, Marina iz Bačke Palanke. Bilo je dosta jakih lokalnih klubova. Spartak je svojevremeno igrao istu tu treću ligu, kao i zrenjaninski Proleter koji je bio dva puta šampion stare Jugoslavije pedesetih godina. I Gajdobra je kao manje mesto i tada uspevala da se izbori da igra taj regionalni, treći stepen takmičenja, koji je bio ozbiljna liga na tadašnjem nivou. Klub je 25 godina bio podstanar u Bačkoj Palanci jer Gajdobra nije imala svoju dvoranu, pa je klub prestao da se takmiči 2002. godine. Prethodno je osamdesetih godina, pored tog perioda igranja republičkog ranga, uspeo da se plasira u Prvu B ligu Srbije i Jugoslavije, koja je bila u manjem sastavu Republike Srbije i Crne Gore. Sećam se da smo išli na gostovanja avionom devedesetih godina u Herceg Novi, Bar, Podgoricu... Sećam se da su tada u toj ligi igrali i Bon i Nikšić. Klub je i tada uspeo da zabeleži dobre rezultate, međutim, zbog neimanja svoje dvorane i odlaska generalnog sponzora Sintelona, klub je 2002. godine prestao da postoji. Otvaranje sportske dvorane bilo je 2018. godine i ja sam želeo da klub ponovo aktiviram. Uspeo sam u tom periodu vakuuma od 16 godina da bar desetak puta okupim bivše igrače, svako leto za Petrovdan, za seosku slavu, da se okupimo. Mi smo imali neke utakmice između sebe, okupljali se uveče, ali uvek je tu tinjala neka nada da se klub otvori ponovo. Pošto je gradnja hale u Gajdobri trajala 23 godine, kako je vreme odmicalo, ta nada je bivala nekako sve jača i jača. I kad je hala otvorena, onda definitivno nije bilo govora, odmah smo krenuli, osnovali klub i počeli da se takmičimo u 2019. godini", počinje svoju i klupsku priču Stojan Dangubić za Sportske.net.

Klub je osnovan u lokalnoj biblioteci u kojoj je radio sadašnji najstariji navijač Hercegovca Mladen Đordan. Reč je o čoveku koji u svojoj 95. godini dolazi na utakmice u dvoranu.

"Radivoje Pudar je kao profesor, sa grupom entuzijasta, braćom Stojanović, sa Pojužinom, sa braćom Zubac, sa celom tom starijom generacijom igrača... Da sad nekog ne izostavim, ali stvarno su to legende gajdobranske košarke: pokojni Milan Berunja, Bane Ivezić, Radenko Kovač, Domazet, svi ti ljudi. Sa prvim predsednikom kluba Spasom Komadom, koji je bio i potpredsednik Izvršnog veća Vojvodine i uticajan privredni radnik u našem mestu, osnovali su taj klub i njega su, naravno, činili igrači iz Gajdobre. Ja sam radio sad neku retrospektivu od osnivanja i svega, gde sam prikupio sve slike ekipa od kada je klub osnovan i gde smo napisali bukvalno sva imena igrača koji su prodefilovali kroz Gajdobru od 1978. godine do danas. Na neki način smo uspeli da vratimo i sećanja. To smo okačili na ulazu, u holu dvorane i tamo gde su svlačionice. Planiramo da to i obnovimo, Bože zdravlja, 2028. godine kada će biti 50 godina od osnivanja kluba."

Uskoro ide ta jubilarna proslava 50. rođendana, a kakvi su sve problemi bili oko kluba sve ovo vreme?

"Izazovi su bili veliki, pogotovo kad smo krenuli od beton lige, odnosno pete lige. Imali smo tu situaciju da je te godine lokalni klub iz Novog Sada, isto osnovan tada, I can play, gde je Minja Delić okupio ekipu bivših vrhunskih igrača sa Darkom Ilićem, Stanovićem, Jovom Čeranićem, Brankom Cvetkovićem... Napravili su jedan vrhunski tim, gde smo mi odmah na prvom koraku, kad smo želeli da odemo u viši rang takmičenja, imali vrhunsku ekipu sastavljenu od bivših reprezentativaca. Međutim, na neki hercegovački inat, na našu želju i dobru organizaciju, mi smo uspeli oba puta da ih dobijemo i da se plasiramo kasnije i u četvrtu ligu. Pošto su i oni prošli u gornji rang takmičenja, uspeli smo da budemo bolji od njih i da se plasiramo u treću ligu. Naravno, tada je bilo jako teško dovesti igrače. Gledali smo da što više igrača bude iz lokala, iz naše opštine i mesta, mada je to bilo jako teško jer klub dugo nije postojao. Ipak smo uspeli iz godine u godinu da idemo: peta, četvrta, treća i druga liga. Na čelu kluba na početku je trenerski posao obavljao Radomir Kisić, legenda gajdobranske košarke, koji nam je prišao i pokušao zajedno sa mnom da okupi što više košarkaških ljudi oko kluba. On nas je vodio taj jedan ciklus od četiri godine i ušli smo sa njim u drugu ligu. Naravno, veliki podsticaj klubu bio je dok smo bili u trećoj ligi, kada su braća Stojačić i Marko Branković, reprezentativci Srbije u basketu 3 na 3, došli u naš klub i pomogli nam da odmah iz treće lige odemo u drugu. Oni su s nama igrali i prvi deo sezone u toj drugoj ligi. Sećam se da smo imali skor 8-0, gde su krenule odmah priče i neka prva razmišljanja prvoj ligi i KLS-u. Oni su, naravno, imali svoje planove u profesionalnoj karijeri, što su i dokazali. Strahinja Stojačić je najbolji basketaš na svetu, popularni Brka, Marko je isto član reprezentacije, a Stefan je svoj put gradio i kroz reprezentaciju Srbije, pa onda i kao selektor Austrije, dok sada vrhunski radi u Kini. Mi smo uspeli da dođemo na taj nivo druge lige i ono što je posebno bilo tada jesu izazovi da privolimo ljude da dođu u taj klub koji je tek počeo da igra taj savezni rang takmičenja. Uspeli smo da organizaciono pojačamo klub kako smo rasli i da dovedemo Marka Pecelja koji je naš Gajdobranin i koji je završio sudijsku karijeru posle 25 godina, pa Miloša Pudara koji je tu u klubu, Nedeljka Pudara i bivše naše igrače kao što su Zoran Zubac, Vladimir Šarović, Aleksandar Šveljo, Dragiša Ujandović, Aleksandar Pecelj i ostale koji su prišli klubu. Počeli smo organizaciono da rastemo, ali smo kao klub isto gledali da uradimo puno toga na infrastrukturi. Mogu reći da su prvoligaški klubovi odigrali sezonu u Gajdobri i mislim da je prošle godine bio najlepši ambijent, dvorana je bila skoro uvek puna. Imali smo utakmice protiv Zlatibora i Vojvodine gde je dvorana bila prepuna sa obe strane. To smo ponovili i kad smo ulazili, prvi put je takva atmosfera bila protiv Kolubare kada smo se borili za ulazak u KLS i mogu reći da su to prelepi osećaji. Infrastrukturno smo napredovali, trenutno se gradi 320 kvadrata prvog sprata dvorane, gde će klub dobiti svoje kancelarije, prostorije i trofejnu salu koju planiramo da uradimo i da obnovimo sećanje na sve bivše generacije uz slike. Imaćemo svoje prostorije da možemo da primimo ljude i da se družimo. U planu je i otvaranje teretane u sklopu dvorane koja će mnogo značiti mlađim selekcijama i prvom timu, jer smo do sada kombinovali treninge u Novom Sadu i u Gajdobri, tako da ćemo dobiti jednu prelepu sliku. Bukvalno pre dva dana su počeli radovi ispred dvorane, parterno uređenje i izrada preko 100 parking mesta, što će značiti puno i dobićemo lepšu priču. Planiramo da ceo ovaj kompleks sportske dvorane, preko puta koje se nalazi prelepa pravoslavna crkva sa parohijskim domom, uredimo i pretvorimo u jedan lep centar budućeg sela Gajdobre sa parkom, i nadamo se da ćemo uspeti brzo u tome."

Šta je to između vas bivših igrača, između žitelja, svih vas koji ste se okupili? Nekako se čini da je to jedinstvena priča, bez obzira na to što je reč o mestu koje ima oko 2000 stanovnika.

"Ljudi u Gajdobri vole košarku. Nadam se da će tako biti i u sledećoj sezoni kad igramo još viši rang takmičenja, KLS i ABA 2 ligu, da ćemo uspeti opet da punimo dvoranu kao i u prethodnom periodu i da bude jedna od najlepših atmosfera. Ljudi u Gajdobri vole Hercegovac. Mi smo klub čiji su navijači u drugoj ligi putovali sa nama i u Niš, i u Pirot, i u Smederevsku Palanku, Arilje, u najudaljenija mesta. Jednostavno vole klub. Kad smo igrali zadnje kolo protiv Zlatibora, bilo je blizu 100 ljudi koji su došli, spojili su vikend. Oni gledaju i planiraju svoje aktivnosti tačno prema utakmicama kluba. Imali smo jednu lepu situaciju, mislim da je to bilo pre godinu i po dana, kad smo dodelili neke poklone i nagrade najmlađem navijaču Vuliću, Goranovom malom sinu, i gajdobranskoj legendi Mladenu Đordanu, koji je tada imao 93 godine, a danas ima 94. Praktično su ljudi od tri do 93 godine prisutni na našim utakmicama. Selo, ali ne samo selo Gajdobra, nego i Nova Gajdobra koju smatram jednim mestom, i nadam se da će u budućnosti uspeti da se ostvari ta ideja o spajanju dve Gajdobre, pošto smo mi jedan narod i ja uvek tako gledam. Stvarno jako puno ljudi dolazi iz Novog Sada, Odžaka, Ratkova, da pozdravim sve te divne ljude koji su godinama uz nas i prate nas ne samo u Gajdobri, nego i na gostovanjima. Iz Bačke Palanke dolazi jako puno ljudi. Nekako cela ova regija sad sa Hercegovcem, njegovim plasmanom i dobrim rezultatima stvarno živi za košarku i mislim da je Gajdobra sada postala jedno prepoznatljivo košarkaško mesto na prostoru ne samo Srbije, nego i bivše Jugoslavije."

KK Hercegovac Gajdobra


Ali to sa sobom nosi određene afinitete, malo veće. Kakvi su planovi što se tiče samog rostera i dalje infrastrukture? Koliko je klub daleko od elitnog ABA takmičenja modela poslovanja?

"Svih ovih godina mi nekako postavljamo nerealne ciljeve, kao da sanjamo, i uspevamo da ih ostvarimo. Prvi korak smo napravili, produžili smo ugovor o saradnji i ovo će biti četvrta sezona Aleksandru Komneniću na klupi Hercegovca, gde se nadamo da ćemo rasti zajedno kao i svih prethodnih godina. Pre dve godine smo imali legendarni plasman na Kup Radivoja Koraća i stvarno istorijsku utakmicu sa Partizanom. Blizu 500 ljudi iz Gajdobre, Nove Gajdobre i okoline došlo je u Niš da u prepunoj dvorani isprati utakmicu protiv Partizana. Prethodne sezone smo uspeli da se plasiramo u KLS i već u prvoj debitantskoj sezoni smo uspeli da osvojimo treće mesto i plasman u ABA 2 ligu.

KK Hercegovac Gajdobra



 Gledaćemo prvo organizaciono da napredujemo, rekao sam o infrastrukturi, teretani, uređenju kancelarija i parkinga ispred dvorane. Želimo da uradimo puno na tome. Naravno, radićemo i na što kvalitetnijem timu, što danas nije lako. Svi znamo za problem odlaska mladih igrača u Ameriku, na koledže. Neki podaci o broju igrača koji su trenutno "preko bare" su frapantni, ima ih preko 800. Tamo su stvarno fantastični uslovi koje su podigli, ali mi na neki način, ne samo u Gajdobri već u celoj Srbiji, moramo osmisliti način kako da zadržimo i privučemo mlade igrače. Jedan preduslov smo ispunili – igraćemo kvalitetno takmičenje, potrudićemo se što više da poboljšamo uslove za rad i mislim da će malo klubova u Srbiji imati takve uslove. Svi igrači vole da igraju u lepoj atmosferi, a siguran sam da ćemo to imati. E sad, na nama je da probamo da sastavimo što bolji tim. Naravno, ja bih voleo da tim čini što više domaćih igrača. Mislim na igrače iz Republike Srpske, pogotovo Hercegovine, ali je to stvarno jako teško. Gledajući broj igrača i klubova, većina je prinuđena da dovodi strance. Mi smo prošle godine od početka imali Žigu Jurčeka koji je prvi stranac u istoriji kluba. Imali smo i pomoć Nemanje Bjelice koji je naš Gajdobranin, pa smo napravili saradnju sa Bahčešehirom i doveli mladog turskog reprezentativca Sarpa, koji je bio deo ekipe skoro sedam meseci. Međutim, imao je dužu povredu pa ga je to sprečilo u razvoju. Na kraju smo u januaru doveli Rašona Dejvisa da isprati ta poslednja tri meseca zbog povreda igrača koje smo imali. Jednostavno, ti stranci su postali nezaobilazna karika u svemu. Mi bismo bili presrećni da imamo roster od 15 domaćih igrača, ali kao što sam rekao, problem je Amerika. Čak sam čuo priču iz Novog Sada da ima petnaest igrača rođenih 2008. godine koji su već u Americi. To je praktično kadetski uzrast. Ti igrači jednostavno nisu dostupni. Ipak, pokušaćemo da poboljšamo rad Omladinske škole, gde smo ove godine imali šest selekcija i blizu 100 igrača. U jednom momentu ih je bilo 105, ali tu smo negde oko stotine. Naš Gajdobranin Vukašin Jelačić, koji je tu priključen kao prvi pomoćnik i saradnik trenera Komnenića, preuzeo je prošle godine ulogu rada sa juniorskom ekipom. Mogu reći da su napravljeni pomaci i organizaciono i igrački, i da su ta deca napredovala kroz rad duži od godinu dana. Svi znamo probleme današnje omladine, hiljade drugih opcija mimo sporta koje su im lako dostupne, zbog čega lako i odustaju. Ali nadam se i verujem, polako uz sve ove uspehe kluba, gledamo i prema broju odziva – non-stop nam deca dolaze. Naš osnovni zadatak je da rad sa decom podignemo na još viši nivo u narednom periodu, kako bismo svu tu talentovanu decu iz opštine Bačka Palanka i ove regije predstavili kao buduće prvotimce Hercegovca."

Sada sledi period regrutacije igrača i pripreme za mnogo ozbiljnije takmičenje...

"Pa videćemo. Prelazni rok je uvek živa stvar. Mi smo bukvalno, čim smo dogovorili nastavak saradnje s trenerom, krenuli u planove. Naravno, prvo pričamo s domaćim igračima i sigurno ćemo veći deo ekipe zadržati. Gledaćemo da se pojačamo na pozicijama za koje stručni štab i ljudi u klubu procene da su nam deficitarne. Ono što je definitivno jeste da ćemo pokušati da napravimo što konkurentniji tim i da probamo da ponovimo rezultate koji su prošle godine bili vrhunski. Moram reći da nam je Kup u Nišu izmakao bukvalno za jedan poen, OKK Beograd nas je pobedio jedan razlike, a bili smo na korak od ponovnog plasmana tamo. Regionalna liga je ozbiljan izazov, videćemo još kakav će biti sistem takmičenja, ima nekih najava i to će sigurno zahtevati dodatni angažman. Pretpostavka je da će biti čak 15-16 mečeva u novoj organizaciji te ABA 2 lige. Mi ćemo pokušati sve. O zvučnim imenima je rano pričati, mada je recimo Aleksa Stepanović zvučno ime koje je zaigralo prošle sezone za nas. Momak koji je imao vrhunsku karijeru, ali ga je nažalost povreda sprečila dok je igrao u Rusiji. Njegov brat Pavle je bio naš igrač prošle sezone, a nadam se da će biti i sledeće. Blizu smo dogovora i siguran sam da ćemo nastaviti saradnju. Za nas bi ostanak Alekse Stepanovića bio fantastično pojačanje, prvo jer se radi o vrhunskom čoveku i sportisti koji je u zadnjih nekoliko kola pokazao kvalitet posle pauze koja je trajala od maja. Naravno, u tom izboru, kao i svih ovih godina, insistiramo na karakteru osobe koju dovodimo. To mora biti ličnost koja će se uklopiti u naš mentalitet, jer mi ovde sve emotivno doživljavamo, i pobede i poraze. Svi smo na neki način specifični, ali to je draž i emocija koju ovaj posao nosi. Raditi nešto bez emocije je po mom mišljenju bolje i ne raditi. To je nešto što ljudi ovde osete i zato nam se vraćaju. Mogu s ponosom reći da je od braće Stojačić Stefan u Kini, ali Strahinja kad god je u Srbiji, on dođe i poseti našu utakmicu. Takođe i legenda gajdobranske košarke Mirko Milićević, koji je ostvario internacionalnu karijeru u sedam zemalja, igrao u Zvezdi i Ciboni, bivši reprezentativac, on dođe na utakmicu u Gajdobru kad god je slobodan. Na neki način to pokazuje tu strast i emociju, ljudi se za to vežu i vole da dođu da pogledaju Hercegovac pored svih utakmica u Beogradu i Novom Sadu. Jako puno ljudi dolazi, igrači to prepoznaju kada dolaze u naš klub – vide u nama tu strast i ljubav prema košarci koju širimo. Što mi je posebno drago, širimo to i na mlađe kategorije, jer ovde kad se završi utakmica, preko 150-200 dece uleti na teren i on bude preplavljen omladinom. Neverovatno je koliko su igrači u Gajdobri popularni. Pored beogradskih večitih rivala, mislim da smo mi klub koji medijski prati jako puno ljudi. Ljudi iz marketinga su mi rekli da smo u januaru imali preko 1.100.000 pregleda na Instagramu i društvenim mrežama, što je za malo mesto fantastičan podatak. Stvarno smo tada zabeležili lepe rezultate, ali mislim da nije samo to – ljudi prepoznaju i tu emociju i sav taj kolorit koji prati utakmice u Gajdobri. U Novom Sadu smo igrali 4. januara, sneg je bio oko 30 centimetara, ja sam mislio da neće doći ni 50 ljudi, a došlo je njih 400 iz Gajdobre. Putovali su po snegu i imali smo u dvorani 80% naših navijača."

Četiri stotine ljudi je bilo u Nišu pre dve godine protiv Partizana...

"Jeste, rekao sam da će se ta utakmica pamtiti i prepričavati sto godina. Cela euforija koja je pratila naš plasman, pa izvlačenje parova i tu utakmicu sa Partizanom koji je te godine bio na korak od Fajnal-fora... Sećamo se onih čuvenih utakmica sa Realom i neksportskih poteza koji su bili tada. To je nešto što nećemo nikad zaboraviti. Organizovana su dva dabldeker autobusa, ljudi su došli sa preko 100 automobila u Niš na vikend za Sretenje. Bio je praznik i u mestu i u Nišu. Ja sam tu utakmicu gledao u transu. Samo sam je jednom pogledao posle toga na snimku i nisam hteo celu da je gledam ponovo, čuvam taj osećaj da se napunim pozitivnom energijom. Bilo je neverovatno – Partizan sa Željkom Obradovićem, Panterom, Ledejom, Nanelijem... Vrhunska ekipa, a mi smo se držali do par sekundi pred kraj poluvremena kada je bilo pet razlike. 

Srdjan Stevanovic/Starsport.rs ©



Onda Pi-Džej Doužer pogodi neku nemoguću trojku. Stvarno smo pobrali simpatije kao drugoligaška ekipa jer smo pružili lep otpor. Uspeo sam da organizujem da budemo u istom hotelu kao i Partizan, pa su se naši igrači nadavali autograma. Ali ne samo u Nišu, to nas prati i ovde u Gajdobri. Igrači budu šokirani pre i posle utakmica koliko autograma podele, ljudi traže da im se potpišu na majicu, na papirić. Kad smo odlazili u školu Aleksa Šantić u Gajdobri, koja se sada renovira, to je bila euforija kao kod Bitlsa sedamdesetih godina. Kad su igrači ušli u školu, nastala je vriska, i tu vidiš da ćeš tu decu zaraziti ljubavlju prema sportu i košarci, i to je nešto najlepše što nam se dešava."

Utakmica s Partizanom bila je planirana čak i za prošlu godinu ovde, zapravo ste već bili sve dogovorili, međutim Evroliga je to stopirala. Da li ima nekih naznaka da bi nešto slično moglo da se ponovi i šta mislite da bi dolazak Partizana doneo Gajdobri?

"Gajdobra je poznata kao mesto navijača Partizana, gde većina ljudi navija za taj klub. Klub navijača je ovde osnovan još 1978. godine. U Gajdobri je živeo Drago Mujo Bjelica, stric Nemanje Bjelice, koji je osnovao taj klub navijača i tada je on bio drugi u staroj Jugoslaviji po broju članova. Imao sam dogovor sa Zoranom Savićem da Partizan svoje prvo zvanično predstavljanje ima u Gajdobri, međutim, Udruženje igrača Evrolige im je zabranilo, skratilo im je trajanje priprema na pet nedelja i jednostavno je Partizan mogao da dođe tek dva dana posle medicinskih pregleda, pa su se bojali da se neko ne povredi. Onda je ubačena i ta turneja u Australiji koja je sve poremetila. Nadam se i radićemo na tome da dočekamo Partizan možda već ovog leta u nekoj pripremnoj utakmici. Naravno, zavisi od njihovih planova, ali naša je želja da jedan evroligaški klub gostuje u Gajdobri. Tada će mi biti najbolje da ugasim telefon na sedam dana, jer znam kakav će pritisak biti. Sad protiv Vojvodine je bio haos za ulaznice, a mogu tek da zamislim šta bi bilo kad bi došao Partizan. Ipak, nadam se da će se i taj cilj brzo ostvariti."

Srdjan Stevanovic/Starsport.rs ©


Nije lako u regiji kao što je Vojvodina biti zanimljiviji od Vojvodine, ako smemo tako da kažemo...

"Trenutno smo po rezultatima drugi klub u Vojvodini, posle Spartaka. Stvarno, i Boban Jaramazović i cela ta ekipa divnih ljudi u Spartaku napravili su iskorak plasmanom u AdmiralBet ABA ligu. Znamo da su prošle godine igrali finale KLS-a sa Partizanom, uspeli su i Zvezdu da izbace, i to su fantastične stvari koje oni prave samom organizacijom i izgledom dvorane u Subotici. Nama služi na ponos što smo trenutno drugi klub u Vojvodini po rezultatima, ispred Vojvodine, Vršca i Sombora. Na neki način smo stvarno uspeli da pomerimo te granice. Prija sve to jer jako puno ljudi dolazi iz Novog Sada da gleda naše utakmice, i mislim da ćemo uslovima koje se trudimo da stvorimo u Gajdobri zadržati tu poziciju i dalje."

Taj čuveni ’’Slučaj Gajdobra’’, referenca iz čuvene serije Državni posao i dalje je nerešen. Ekipa ove popularne serije dolazila je na utakmice u Gajdobru da bodri Hercegovac, ali misterija je i dalje tu. Kada će biti rešena?

"Kad smo ušli u KLS, u prvu ligu, štampali smo majice na kojima je pisalo "Slučaj Gajdobra je rešen", sa onom slikom kao da je rešena neka misterija. Gledajući kako pomeramo granice, ja se nadam, kao i naši prijatelji iz Državnog posla, da ćemo tu misteriju odlagati još narednih decenija, pa da vidimo gde su nam zapravo te granice."

AUTOR: Nemanja Janošev.

Preporuka za vas

Obavezno pročitati

WEB preporuke