Milorade, Miloše, da se ne ljubimo...

Autor: Ivan Cvetković
ponedeljak 01.05.2023.
12:35
Izvor: Sportske.net

Od koga je, dosta je – fudbalskom klubu Partizan potrebna je hitna prva pomoć.

Srdjan Stevanovic/Starsportphoto ©
Srdjan Stevanovic/Starsportphoto ©

Povezane vesti

Veliko ushićenje u vezi aktuelnih pozitivnih dešavanja u košarkaškom klubu Partizan opravdano je bacilo senku na stanje fudbalskog kluba koje nikada nije bilo gore još od raspada bivše Jugoslavije. Tačnije, 1990. godine kada su "crno-beli" državno prvenstvo okončali ne četvrtoj poziciji i to u konkurenciji Crvene zvezde, zagrebačkog Dinama i splitskog Hajduka. Nije to tada bilo percipirano kao totalna katatrofa iz sasvim opravdanog razloga, radilo se o Velikoj četvorci jugoslovenskog fudbala koja je mahom uzimala sve trofeje u domaćim okvirima.

Ovoga puta, osim Zvezde, iznad Partizana su još i TSC, Čukarički i Vojvodina, verovatno i sami pomalo iznenađeni izuzetno lošom sezonom kluba iz Humske.

Nije samo do rezultata kojih u domaćim takmičenjima ove sezone nije bilo, već i do čitave atmosfere oko kluba za koju su umnogome zaslužni i vodeći ljudi na čelu sa predsednikom Miloradom Vučelićem. Možda bi nepravedno bilo sve loše stvari u Partizanu pripisati isključivo prvom čoveku "crno-belih", pa bi veliki deo odgovornosti trebalo da preuzme i njegov prvi saradnik, generalni direktor kluba Miloš Vazura. Navijači Partizana sa svih strana tribina stadiona u Humskoj jasno su dali do znanja šta misle o njihovom radu koji za posledicu ima ne samo rezultatsko posrtanje, već i kreiranje okruženja u kojem nijedan trener sa dobrim renomeom i pristojnim životopisom ne želi da obitava. Nakon neuspešnog eksperimenta sa Ilijom Stolicom, ekipu je preuzeo Gordan Petrić koji je od samog početka trenerskog mandata više delovao kao čovek koji želi da pomogne kratkoročno, bez jasne strategije u kom pravcu želi da odvede Partizan, a posle serije loših rezultata je napustio klub. "Vruć krompir" kada ga niko nije želeo u svoje ruke je preuzeo Igor Duljaj, čovek koji je do tada uspešno vodio Partizanovu filijalu Teleoptik, iako se stidljivo govorilo o mogućnosti da se u klub ponovo vrati Marko Nikolić. On je tako nešto kategorički odbio, a mnogi su kroz redove pročitali to kao poruku da ne veruje aktuelnoj upravi kluba. Slaviša Jokanović bio je nerealna želja od samog početka, dok ni Saša Ilić (zvanično odbio ponudu da preuzme Partizan) niti Žarko Lazetić nisu bili spremni da žrtvuju svoju reputaciju.

Baš tako, voditi današnji Partizan znači žrtvovati se.

Zarad koga ili zbog čega, teško je reći. Pobrojati sve pogrešne odluke praćene neverovatnim izgovorima najužeg rukovodstva kluba veliki je posao, pa ne bih baš ni da ga započinjem, premda imamo tendenciju veoma slabog pamćenja. Ne samo u sportu. Tri pehara Kupa Srbije i jedna jedina titula u šest i po godina vladavine aktuelne uprave nije i nikada ne sme biti dovoljno dobro za jedan od dva najveća srpska kluba. To ne može da sakrije ni plasman u drugu fazu trećerazrednog evropskog takmičenja u dva navrata, Partizan zaslužuje više od Lige konferencija. Možda čak ni izostanak rezultata nije toliko tragičan koliko beznađe kojem skoro niko od navijača ne vidi kraj. Još niko nije video tračak svetla u Partizanovom predugačkom mračnom tunelu.

Fudbalskom klubu Partizan potrebni su novi ljudi sa mladalačkom energijom, poletnošću i autoritetom koji bi makar pomerili klub sa mrtve tačke. Omladinska škola već godinama nije iznedrila igrače koji bi pravili razliku, ne u Evropi, već i u Super ligi Srbije koja, iako zvanično 11. u Evropi i u dobrom naletu, nije baš sasvim "crème de la crème" evropskog fudbala. Nedostatak kvaliteta i dobrog rada u mlađim kategorijama ili izostanak hrabrosti trenera prve ekipe da istrpi nekoliko mladih fudbalera – teško je pronaći tačan razlog kada se ne nalazite unutar sistema, ali ljudima koji rade u njemu sve je mnogo jasnije. Sa druge strane, ne treba zanemariti i sve nefudbalske okolnosti (da, mislim na političke prilike) od kojih, nažalost, mnogo toga zavisi u svakom aspektu života. I to će biti bitan faktor koji će nova uprava kluba morati da uzme u obzir kada bude pravila strategiju za bližu i(li) dalju budućnost.

Teška vremena stvaraju jake ljude, jaki ljudi potom donose dobra vremena, a dobra vremena često iznedre slabe ljude koji naposletku ponovo prouzrokuju turbulentna vremena.

Možda je vreme da se krug zatvori?

Ne propustite