Povratak crveno-belih

HSV, Sent Pauli, Liverpul, Everton, Sampdorija, Đenova, Olimpik, Rijeka, Olimpijakos, Fejnord, znamo svi, imaju istu, fanatičnu, bezgraničnu podršku!

Finale Lige šampiona ili borba za opstanak u Cvajti, dvodecenijsko tavorenje ili osuđenost na premijerligaški prosjek, stalno oscilovanje između Serije A i B (kako zaboraviti suze kapitena Sampdorije Palomba prilikom ispadanja u Seriju B prije 3-4 godine?), namiještanja Bernara Tapija ili Franje Tuđmana, decenijska dominacija Grčkom ili decenijski ponor u Holandiji - ne postoji sila koja može razdvojiti zagriženog (a svi do jednog su zagriženi) navijača nekog od pobrojanih klubova od tribine na kojoj provodi čitav svoj život. Raznolikost stanovništva, stalna miješanja raznih kulturnih uticaja, pružene ruke novom i neistraženom, nesiguran život na moru, vatreni temperamenti žitelja ovih gradova - valjda sve to utiče na privrženost bojama o kojima sanjaju dok su na pučini, o bojama koje predstavljaju jedino zajedničko interesovanje šarenolikog sastava svih tih gradova.

Roterdam je najveća holandska luka, jedna od najvažnijih u Evropi. Tokom stotina godina kolonijalizma neslućeno bogatstvo iz Afrike, Srednje Amerike, južne i jugoistočne Azije je dopremano u ovo luku. Najbolji svjetski filigrani, a ovaj zanat se prenosi sa koljena na koljeno, stoljećima žive u Roterdamu, praveći najljepše komade nakita koji ne gube sjaj, a čija vrijednost s godinama raste. Tokom stotina godina kolonijalizma na tlo Holandije su preko Roterdama stupili i preci Gulita, Rajkarda, Klajverta, Sedorfa ili Davidsa.

Fejnord je osnovan 1908. godine kao Vilhelmina. Već 1912. godine klub mijenja ime u Feijnoord (kako god se to na holandskom izgovaralo) po dijelu Roterdama u kome je klub osnovan. Od osnivanja kluba uspješni i neuspiješni periodi su se smjenjivali u, gotovo, pravilnim, cikličnim razmacima, kao plima i osjeka na hladnom Sjevernom moru. Iza godina prosperiteta slijedile su godine sunovrata, i obrnuto. Ali se jedno nije mijenjalo. De Kuip je uvijek bio pun, navijači klubu nikada nisu okretali leđa.

Najbitnije godine u istoriji kluba su 1924. kada je osvojena prva titula šampiona Holandije, 1937. kada je klub prešao na De Kuip, 1970. kada je klub iz Roterdama postao šampion Evrope, 1973. kada je ime Feijnoord promijenjeno u Feyenord i to isključivo kako bi ime bilo lakše za izgovor ostatku Evrope i svijeta, 1974. i 2002. kada je klub osvajao Kup UEFA i na kraju 2010. kada je PSV pobijedio crveno-bijelo-crne sa nevjerovatnih 10-0.

Bio je 24. oktobar 2010. godine. Dan koji nijedan žitelj Roterdama nikada neće zaboraviti. Fejnord je išao u goste PSV-u na Filips Arenu. Gigant sa De Kuipa je već godinama bio u upravljačkoj i igračkoj krizi, pa navijači od ovog gostovanja ništa spektakularno nisu ni očekivali. Poraz od 2-0 ili 3-1 uz pristojan otpor je bio ono što je bilo podnošljivo. Navijači su postali ravnodušni na tavorenje prvog tima u sredini prvenstvene tabele.

Za ovakvo mentalno stanje u i oko kluba najzaslužniji je bio Jorien van der Herik, predsjednik kluba u periodu od 1992. do 2007. godine.


Siva eminencija Fejnorda. Holandski kontroverzni biznismen, mješavina Džajića, Zečevića, Buturovića, Đurića i Kokeze.

Čovjek prisutan u klubu od sredine osamdesetih, koji se i dan danas pita mnogo. Ukratko, u klub su 1998. godine upali poreznici. Cifre se nisu slagale, protiv Van der Herika je pokrenut krivični postupak koji je trajao do 2007. godine. Optužnica je odbijena, ali je krivični postupak izmrcvario Joriena, a Jorijen je izmrcvario klub.

Nakon veličanstvenog finala Kupa UEFA i pobjede nad Rendžersima na De Kuipu (svi se sjećamo tima predvođenog van Hojdonkom, Tomasonom i Bosveltom, sa golobradim van Persijem i poznanikom sa naših terena Rzasom/Žonsom u timu), uslijedile su godine užasa. Na ljeto 2006. godine su prodati Kajt i Kalu, a iz mrskog Ajaksa je doveden Haristeas, UEFA je klub protjerala iz evropskih takmičenja zbog divljanja navijača, a sezona je završena na sedmom mjestu. Jorien van der Herik je otjeran, ali se njegova loša aura osjetila oko kluba u godinama koje su dolazile.

Žonatan Rajs je dao tri gola, Džeremajn Lens i Balaš Dudak po dva, Ibrahim Afelaj, Ola Toivinen i Orlando Engelar po jedan. Na poluvremenu je bilo 2-0, uz isključenje fejnordovca Kelvina Lerdama. U drugom dijelu momci iz Ajndhovena su bili nemilosrdni sa postignutih osam golova. Ukupno 10-0! Kakav šamar uništenom velikanu! Udarac maljem u staklene noge na kojima je godinama bio bivši evropski šampion! Instant otrežnjenje! Skok sa doka u ledenu, jesenjo tmurnu vodu Sjevernog mora! Rana koja nikada neće zarasti! Jedina gora stvar koja se mogla desiti po klub iz Roterdama jeste bila da ih je ovako ponizio najveći rival - Ajaks.

U klubu su se upalile sve lampice upozorenja. Te sezone Fejnord je jedva ostao u ligi, a svima u klubu je prekipilo da u leđa gledaju Ajaksu, PSV-u, Tventeu, Alkmaru, Groningenu, Herenvenu... Navijačima naročito.

Nešto je moralo da se mijenja, ali niko nije znao šta. Niti kako...

Na kraju su, nevjerovatno kako to liči na neke naše klubove, igrači odlučili da pomjere stvari sa mrtve tačke! Na tajnom glasanju svi članovi profesionalnog pogona su glasali za smjenu Marija Bin. Bin je bio trener koga je uprava kluba ostavila na klupi posle debakla na Filips Areni, ali su 13.07.2011. godine igrači rekli dosta! Za novog trenera je postavljen Leon Flemings. Leon je trener Fejnorda bio do 21.07.2011. godine. Čitavih 8 dana! Ovakvih slučajeva nema ni na našim žuljevitim klupama (osim u Nišu). Klub je bio u totalnom rasulu...

Naredna četiri dana se u klubu niko nije javljao na usijane telefone. Bezglava uprava je bila u stalnom zasijedanju. Imena novog trenera su predlagana kao na traci, ali svaki je imao neku manu. Na kraju se svi članovi uprave slažu sa jednim imenom. Bili su spremni na rizik (jer drugo rješenje nisu imali), bili su spremni da čitav klub predaju u ruke jednog od najomrženijih ljudi u Roterdamu. Koliko li je samo teško bilo pozvati ga... "Zdravo Luj, ovde Dik van Vel predsednik Fejnorda, hoćeš li da budeš naš trener?". Zamislite da Nebojša Čović pozove Duška Vujoševića i uputi mu ovo pitanje. Van Gal ga je, srećom, odbio.

Ostalo je još samo jedno rješenje. Kakvo - takvo, ali rješenje. Ronald Kuman.


Veliki fudbaler koji je igračku karijeru završio u Fejnordu, ali trener koji se nije do kraja dokazao ni u jednom klubu koji je vodio, a vodio je u Ajaks, Benfiku, Valensiju, Alkmar i PSV. Sa njim je potpisan jednogodišnji ugovor, jer klub nije imao vjere u sebe niti povjerenja u drugog, pogotovo ne u trenera koga je prethodni klub, AZ Alkmar, otpustio posle samo 15 utakmica.

Kumanu su date odriješene ruke (valjda je taj član ugovora ostao iz nacrta pripremljenog za Luja van Gala), a on se odlučio za potpuni zaokret u klupskoj politici. Umjesto dovođenja 10-ak polufabrikata i drvne građe po prelaznom roku, Kuman se okrenuo omladinskoj školi kluba. Sezona je počela na talasu neutemeljenog optimizma, a na prvu dobra vijest navijači su čekali do decembra 2011. godine kada je Fudbalski savez Holandije skinuo Fejnord sa liste dužnika. Prvi put posle 2003. godine.

Klub je ovim udahnuo vazduh. Konačno se na stadionu pojavio poneki osmijeh. Kuman je dobio vjetar u jedra na kome on i klob još plove!

Sada idemo u Brazil. Godina je 2014. Holandija je u polufinalu Svjetskog prvenstva. De Vrij, Martins Indi, Janmat, Kongolo, Klasi su u sastavu treće najbolje reprezentacije na svijetu, a dolaze direktno iz Fejnorda. Tu je i Vlar, njihov dojučerašnji saigrač. Kuman je napravio čudo! Navijačima se vratila vjera!

U sezoni u kojoj je preuzeo razvalinu koja je nekada bila FK Fejnord, Kuman je uspio da osvoji drugo mjesto na tabeli! Sledeće treće, a u sezoni 2013/14 je ponovo bio vicešampion! Klub je podigao iz pepela, a pored rezultata stvorio je i veliki broj igrača od kojih su samo neki pobrojani iznad (+ Gracijano Pele, da ga ne izostavimo). Snage za Ligu šampiona nije imao. Niti je klub dorastao svim iskušenjima kojima Liga šampiona obiluje.

Liga šampiona nije trebala ni navijačima. Oni su prezadovoljni time što je Fejnord ponovo postao značajan faktor u Holandiji i Evropi, što se finansijski oporovio i što više nije topovsko meso za Alkmar, Tvente i Herenven. Atmosfera koju ove godine navijači prave na De Kuipu je najvatrenija u Evropi. Stadion je pun iz kola u kola, iz utakmice u utakmicu, a nerijetko čitav stadion stoji na nogama i pjeva svom klubu. Na De Kuipu se svake druge subote slavi vaskrsenje kluba, slavi se igra i stvaraju novi heroji.

Atmosfera je toliko naelektrisana da se navijačke strasti moraju gasiti u fontani Di Trevi u Rimu. Malo nekulturno, neko bi rekao vandalski, no Holanđani su se uželjeli velikih utakmica.



Mi se često dičimo našim načinom navijanja, divimo se Englezima (od Čempionšipa naniže), cijenimo Nijemce i Italijane, ali su navijači Fejnorda u ovom trenutku bez premca u Evropi. Na De Kuipu navijaju svi! Svi skaču! Tribine se doslovno tresu! Na utakmica Lige Evrope protiv Rijeke i Sevilje je napravljena atmosfera kao na najznačajnijim evropskim utakmicama košarkaških sekcija naša dva najpopularnija kluba u Pioniru. Čovjek na čovjeku, svi zajedno u transu! Čista emocija! Protiv Rome je stadion bio pun sat vremena prije utakmice i ne smijem pomisliti kakva fešta bi nastala da je Fejnord kojim slučajem uspio izbaciti Vučicu.



U ovoj sezoni, nošeni takvim navijanjem, Klasi, Kongolo, Bularuž, Kazim Ričards, Vermer, El Ahmadi, Akhabar i ostali, predvođeni trenerom Fredom Rutenom sigurno drže treću poziciju i idu u susret još jednim kvalifikacijama za Ligu šampiona. I klub i igrači vraćaju samopouzdanje, uče kako se pobjeđuje i spremaju se za sledeći korak, a to je ravnopravna borba u trci za prvaka Holandije sa Ajaksom i PSV-om. Od ove pomisli navijačima zaigra osmijeh na licu, a koliko zadovoljstvo već sada osjećaju oni koji su bili na Filips Areni kobnog 24. oktobra 2010. godine teško je zamisliti.

Nama ostaje da igre probuđenog Fejnorda pratimo u buduće, jer je sigurno da se tamo nešto strašno dobro "kuva". A imamo šta vidjeti i u čemu uživati...

Fejnord je krenuo u naplatu duga!