Barsa - Kad zaturiš svrhu...

Autor: Boris Jovanović
ponedeljak 14.04.2014.
13:43
Izvor: Sportske.net

Sigurno da Barselona nije izgubila kurs plovidbe preko noći. Takođe, dugo putovanje u susret plutajućoj santi ne mora da se završi katastrofom. Klub mora da definiše ono što želi i da se priseti da je na početku bila igra, pa tek onda naplata uspeha...

Beta/AP Photo/Daniel Tejedor
Beta/AP Photo/Daniel Tejedor

Povezane vesti

Uspeh je u početku poput jutarnje kifle. Svež je i lepo miriše. Svima ste simpatični do onog trenutka kada vas zamrze, upravo jer se svima sviđate. To se dogodilo Barseloni, "pin up" timu našeg vremena čije postere sada skidaju i kamiondžije sa svojih kabina.

Barsin slom nije epizoda, taj proces je truljenje ideje očeva osnivača "tiki-take" i njeno izvrtanje u hibrid koji je promašio suštinu. Sistem služi čoveku, ovaj se pretvorio u biće za sebe, gotovo čudovište nezavisno od volje gospodara.

Ne kapirate?

Barsa je žrtva uspeha, nesposobna da odbaci košuljice Gvardiolinih ideja. Ta projektovana evolucija je stala negde na pola puta, u nedođiji u kojoj se ne može popravljati, pre će biti da im je potrebna šleperska služba. "Tata" Martino nije uspeo da nametne svoju filozofiju, a povratka na staro nema, jer bi ta restauracija nekadašnjeg režima, prvo pojela neke od svojih najgorljivijih pristalica.

Koji su razlozi za to što je Barsa u pogrešnom položaju u odnosu na čekić vremena?

Niko osim Pepa ne ume da spoji žice

Znate li zbog čega je prošle godine sačuvan primat u Španiji? Samo zbog automatizma, tim je pod Vilanovom pobeđivao iz navike. Kombinovano sa raspadom Murinjove svlačionice i cenom koju je Atletiko plaćao za prihvatanje Čolovog modus operandi, to je bilo dovoljno za titulu. Pukotine, ili bolje da kažem, rupe koje su na proleće nastale dok je Roura čuvao klupu su tumačene njegovom nesposobnošću. Sada možemo da konstatujemo da nije samo čovek bio pogrešan, već i mesto koje je zadužio na određeno vreme.

Pep je bio iskren, nije više znao kako da motiviše ekipu i to ga preporučuje za novog Ser Aleksa u decenijama koje slede. Suština mudrosti je predviđanje poteza, ili dva, pre okoline naoružane naknadnom pameću. Gvardiola je osetio sitost tima. Fudbalske ekipe su posebni organizmi, ali determinisani su karakterom ljudi koji ih čine. Pun stomak ti oduzima želju da upotrebljavaš često zube kako bi otkinuo veće parče, pisao sam o tome milion puta. Tim se prosto zasitio...

Bez majstor Pepa, jedinog ovlašćenog tumača Krojfove zaostavštine, ta paklena mašina će nekome, pre ili kasnije eksplodirati u lice. Ako Gvardiola nije siguran kako da spoji tu plavu i crvenu žicu, nije niko, nemojte se zavaravati.

"Pitaj ućiteljicu"

Pametnjakovića ćete lako prepoznati, važno će konstatovati da timovi kao Barselona ne zavise od jednog igrača. Tačno, pod uslovom da su ostali "crveni" na PES-u što kažu klinci, odnosno nabudženi do maksimuma. Kada to nije slučaj, ume da pomogne sila koja se pojavljuje iznenada i sve rešava. Barsa je morala da padne iz "građanskog" protiv Sitija, Mesi se potrudio da nabuba dovoljno da prođu taj ispit. E sad, kada najboljeg đaka, od koga svi prepisuju, eliminišete iz učionice, šta mislite kakav će biti rezultat?

"Pitaj ućiteljicu", rekli bi Bosanci, u konkretnom slučaju, pitaj učitelja, to jest Dijega Simeonea.

Pokvareni metronom

Ćavi je slaba karika i tu nema pomoći, o biologiji se radi. Njegovo vreme curi, ostalo je tek malo peska, možda i dovoljno za poneki veliki koncert, ali to da će guditi božanski, iz večeri u veče, nema šanse. Svi parametri pokazuju da taj, do skora savršeni metronom trokira, bez njega nema svetog trojstva, koji je "mozak" činio sa Inijestom i Mesijem. Martino je probao da postavi novog dirigenta i stao na pola puta. Fabregas bi trebalo da se vrati osnovama iz klasičnog engleskog obrazovanja, ali je novi trener pravio kompromis, hteo da zadovolji apsolutno sve i svakoga. Neki pali srpski vladari bi mogli reći koju o tome, ne možeš da budeš po svačijem ukusu,. Na kraju, sada Sesk nije ni "lažna devetka", ali ni princ koji će naslediti Ćavija, nikome nije u stvari jasno šta je njegova budućnost.

Zamka prosvećenog apsolutizma

Možda zvuči prejako, ali Barselona je bila, ne fudbalska demokratija, kako se obično misli, već prosvećeni apsolutizam, sa Pujolom kao centrom okupljanja tima. On više ne može da pomogne ni sebi, a naslednika nema. Vladar se ne bira na osnovu fudbalskog znanja, to bi bilo lako. Mesi to nije, Ćavi nema vremena, Inijesta je introvertan tip, Pike dete zarobljeno u telu odraslog štopera. Neko će prstom pokazati na Busketsa, on ima aristokratske krvi, otac je dobro izlizao onu klupu na "Kamp Nou" devedesetih, ali u klubu o tome nisu razmišljali.

"Sponzoruša" Nejmar


Barselona je letos ličila na tipa koji je kupio super moderni frižider i ustanovio da mu nije ostalo novca da napuni police. Njima Nejmar nije bio potreban, tačnije imali su prečih stvari, očajnički im je bio potreban štoper, čitaj Tijago Silva. Tačno je da su se suočili sa Ali Babom i pećinom punom zlata, ali ponuda od 60 miliona, kombinovana sa željom igrača bi stavila Pari Sen Žermen pred dilemu. Ovako, doveden je momak koji je budućnost fudbala, ali vam nije bio neophodan.

Zbog čega je kupljen Nejmar?

Zbog pritiska sponzora, rezultat je od Barse stvorio brend, ali čak i takve blistave građevine stalno morate da šminkate. Brazilac je u godini Mondijala roba koju će kupiti svi, a to što ekipa trpi, pa uvek ima sledeća nedelja. Tako je Martino doveden u situaciju da najvažnije mečeve sezone počinje sa Bartrom i Maskeranom kao štoperima. Napisao sam pre neko veče, takav sastav poslednje linije bi i Javor iz Ivanjice ohrabrio da počne sa dva špica protiv Barselone.

Izgubljene koordinate

Kada uđete u sezonu sa isceđenim Mesijem koga je otac prošlog leta naterao da bude štamparija dolara, kada stigne trener koji bi više opcija u igri, ali nema klasičnog napadača koji će mu pružiti ruku kada ne krene dobro, kada u klubu računovođa postane najvažniji čovek, ovakvi brodolomi nisu neočekivani. Barsa je uostalom sa kursa skrenula još prošle godine, ovo je konačni sudar sa santom kojoj ide u susret već dve godine.

No, niko ne može da pretpostavi da će brod potonuti. Posada je suviše dobra da bi se izricale konačne presude. Samo, klub mora da nađe prave koordinate i da odluči u kom pravcu želi da plovi. Ovako je sve kombinacija maglovitog sećanja na uspeh i želje da se on naplati na sve načine.

Barselona je, čini se, negde na svom putovanju zaturila svrhu same igre. Kada to pronađe, stvari će ponovo postati normalne.

Ne propustite