Treneri kao ''potrošna roba''

Autor: Darko Mitrović
utorak 11.12.2012.
23:57
Izvor: Darko Mitrović

Iako u ovom trenutku nema ni podršku navijača, niti, kako je sam rekao, jednog dela uprave kluba, Vladimir Vermezović ne želi da posle samo šest meseci napusti klupu Partizana. Da li bi njegov odlazak nešto suštinski promenio u Humskoj?

partizan.rs
partizan.rs

Povezane vesti

Kako je krenulo u poslednje vreme, u Partizanu je posle svake polusezone jedna od glavnih tema promena trenera.

Pre godinu dana u ovo vreme najavljivana je smena Aleksandra Stanojevića, do koje je na kraju i došlo posle neuspeha u Evropi i njegovog sukoba sa upravom, ali i obezbeđene zalihe od deset bodova viška u odnosu na ''večitog rivala'' u Superligi. ''Pravo niotkuda'' se na njegovom mestu našao Avram Grant, koji je trebalo valjda da u Humsku donese ''recept'' sa Stamford Bridža, kako stići daleko u Ligi šampiona.
 
Umesto toga, umalo je prosuo Stanojevićevu ''zimnicu'', uspeo tri puta da izgubi od Crvene zvezde, pa je i on brzo digao ruke, i pored osvojene titule. Na kraju se nije ni usudio da se sa crno-belima okuša u Evropi, što je retko koga iznenadilo, pa je letos uprava crno-belih ponovo krenula u potragu za šefom struke.
 
Izbor je bio manje-više očekivan. Eksperiment sa zvučnim imenom iz inostranstva očigledno nije doneo rezultate, pa su se u Partizanu okrenuli svojim ljudima. Tako su ''u paketu'' stigli Ljubiša Tumbaković u ulozi sportskog direktora i Vladimir Vermezović kao novi šef struke.
 
I jedan i drugi se mogu pohvaliti uspesima iz prošlosti u Partizanu. Tumbaković je devedesetih prekinuo dominaciju Crvene zvezde i polako smanjivao razliku po broju trofeja u odnosu na ''večitog rivala''.
 
Za razliku od njega, Vermezović se može pohvaliti i evropskim prolećem 2005. godine, što niko posle njega još uvek nije uspeo da ostvari.
 
Međutim, poverenje navijača je izgubio nešto kasnije, čuvenom eliminacijom od izraelske Petah Tikve i to poverenje jesenas nije uspeo da povrati.
 
Tu dolazimo do pitanja: Zašto?
 
Ono što se sada, u najkraćem, zamera Vermezoviću jeste sukob sa Zvonimorom Vukićem, zatim nemoć njegovog tima u duelima sa kiparskim AEL-om u kvalifikacijama za Ligu šampiona, blede igre protiv Nefčija u Ligi Evrope, neefikasnost u ovom takmičenju, eliminacija iz Kupa od čačanskog Borca, šokantan poraz od grogirane Crvene zvezde (računajući i ona tri pod vođstvom Granta, ukupno četvrti uzastopni) i, konačno, remi u Subotici posle vođstva od 2:0.
 
Ipak, nije sve tako crno kad je Vermezović u pitanju, niti je sve tako ''belo'' među onima koji ga kritikuju.
 
Pružio je priliku nekolicini mladih igrača iz Partizanove omladinske škole da se afirmišu, poput Mitrovića, Jojića, Ninkoviću je čak poverio i kapitensku traku na jednoj utakmici, uz već starosedeoce Ostojića, Markovića. Za naše uslove ima sasvim solidnih šest bodova više u odnosu na Crvenu zvezdu i priliku da na proleće nastavi šampionski niz.
 
Pitam se, ko bi sad to bio po volji navijača i ko bi napravio iole značajniji evropski uspeh sa ekipom koju potresa finansijska nestabilnost i koja iz godine u godinu ostaje bez najboljih. Mateus? Stanojević? Đukić? Pretpostavljam da bi to bili neki od odgovora, ali čak i da se kojim čudom neko od njih ponovo pojavi u Humskoj, vrlo brzo bi, posle prvog neuspeha, i sam postao meta sličnih kritika.  Jer neki raniji uspesi se, očigledno, brzo zaboravljaju.
 
Da je u Partizanu problem samo u treneru, taj problem bi odavno bio rešen. Problemi su mnogo širi, počev od uprave, finansijskog stanja u klubu, praznih tribina, podela među navijačima...

Treneri su u Humskoj postali ''potrošna roba'' i ako se tako nastavi, nikakvog suštinskog napretka ne može biti.

Zbog toga verujem  da je za Partizan dobro što je Vermezović ostao, ali s druge strane, ako on i dalje bude imao jake oponente u upravi, i ako mu navijači ne pruže još jednu šansu, biće mu jako teško da sa svojom ekipom popravi utisak na proleće. A to bi valjda svima trebalo da bude u interesu...

Ne propustite