Tribina se pita?
Autor: Boris Jovanović
ponedeljak 23.09.2013.
09:46
Izvor: Sportske.net
Zvezdine tužne jeseni već postaju navika, a gore od svega su scene posle meča na Vračaru. Navijači imaju pravo da budu ljuti, ali ne i da presuđuju ko zaslužuje da nosi dres.

crvenazvezdafk.com
Povezane vesti
Srpski fudbal je doživeo još jednu sramotu, ali oguglali smo.
Posle trake, pali su dresovi, ovoga puta u glavnoj ulozi fudbaleri Zvezde i navijači. Doduše, ovoga puta nema izjava da su "poklonili" traku ili dres, kao Marko Šćepović, ali gorak ukus ostaje.
Pre svega, otkada navijači određuju ko može, a ko ne da nosi dres? No, u pitanju je kulminacija onoga što je u srpskom fudbalu godinama manir, tribina se pita, čelnici ćute, igrači su poslušni robovi koji gledaju da izvuku živu glavu i nekako se domognu angažmana u Azerbejdžanu.
Što se Zvezdine igre tiče ona je samo hronološki poređana u ovu tužnu jesen, u kojoj se tokom priprema krpio tim, dovođeni igrači bez ikakvog plana, kao rezultat kompromisa različitih struja u upravi, a ne potrebe.
Kada je tako onda je jasno da Zvezdi ne bi pomogao ni Fabio Kapelo, problem nije u treneru i to svi znaju, ali malo ko će to javno reći. Poslednji koji je imao podršku svih bio je Robert Prosinečki, do jednog trenutka. Posle je postalo jasno da je "Žuti" samo Don Kihot, pokupio je stvari i ugasio poslednju Zvezdinu nadu.
Kako je Zvezda igrala ove jeseni, ona može da bude više nego zadovoljna bodovnim saldom, kasne sedam bodova za Partizanom i ova jesen se ne razlikuje od prethodnih, izgleda da je proklamovana bitka za bezvrednu titulu završena pre nego što je i počela, iako je tek odigrano šest utakmica.
Umesto podgrevanja nade, možda bi klub trebalo da saopšti dokle je stigao sa smanjenjem broja zaposlenih, kakav je plan za eventualnu privatizaciju u svetlu najava čelnika države, šta su planovi u narednom periodu? Da li postoji rešenost za bolne rezove, štednju, promociju svojih igrača umesto žongliranja procentima u svakom prelaznom roku?
Pričamo o onome što se najavljivalo pre nešto manje od godinu dana, do sada smo videli iste greške, gromoglasne najave usmerene na nerealne ambicije, iako je svakome jasno da novca za stvaranje jakog tima nema. Uostalom, raspon između želja trenera Stojanovića i mogućnosti u prelaznom roku se vidi na terenu, to je jasno svakome ko je pogledao više od pet mečeva u životu.
Klub bi trebalo i da se odredi prema navijačima, da objasni kako je moguće da igrači predaju svoje dresove pognute glave i da tribina određuje ko može da nosi Zvezdin dres. Jedno je ljubav prema klubu, nešto sasvim drugo donošenje odluka. Mi znamo da je ovo Srbija, ali treba jasno reći ko snosi odgovornost za izbor igrača i tabelu kao rezime učinjenog.
Ovako, postoji samo haos koji ostaje bez ikakve reakcije, godinama...
Posle trake, pali su dresovi, ovoga puta u glavnoj ulozi fudbaleri Zvezde i navijači. Doduše, ovoga puta nema izjava da su "poklonili" traku ili dres, kao Marko Šćepović, ali gorak ukus ostaje.
Pre svega, otkada navijači određuju ko može, a ko ne da nosi dres? No, u pitanju je kulminacija onoga što je u srpskom fudbalu godinama manir, tribina se pita, čelnici ćute, igrači su poslušni robovi koji gledaju da izvuku živu glavu i nekako se domognu angažmana u Azerbejdžanu.
Što se Zvezdine igre tiče ona je samo hronološki poređana u ovu tužnu jesen, u kojoj se tokom priprema krpio tim, dovođeni igrači bez ikakvog plana, kao rezultat kompromisa različitih struja u upravi, a ne potrebe.
Kada je tako onda je jasno da Zvezdi ne bi pomogao ni Fabio Kapelo, problem nije u treneru i to svi znaju, ali malo ko će to javno reći. Poslednji koji je imao podršku svih bio je Robert Prosinečki, do jednog trenutka. Posle je postalo jasno da je "Žuti" samo Don Kihot, pokupio je stvari i ugasio poslednju Zvezdinu nadu.
Kako je Zvezda igrala ove jeseni, ona može da bude više nego zadovoljna bodovnim saldom, kasne sedam bodova za Partizanom i ova jesen se ne razlikuje od prethodnih, izgleda da je proklamovana bitka za bezvrednu titulu završena pre nego što je i počela, iako je tek odigrano šest utakmica.
Umesto podgrevanja nade, možda bi klub trebalo da saopšti dokle je stigao sa smanjenjem broja zaposlenih, kakav je plan za eventualnu privatizaciju u svetlu najava čelnika države, šta su planovi u narednom periodu? Da li postoji rešenost za bolne rezove, štednju, promociju svojih igrača umesto žongliranja procentima u svakom prelaznom roku?
Pričamo o onome što se najavljivalo pre nešto manje od godinu dana, do sada smo videli iste greške, gromoglasne najave usmerene na nerealne ambicije, iako je svakome jasno da novca za stvaranje jakog tima nema. Uostalom, raspon između želja trenera Stojanovića i mogućnosti u prelaznom roku se vidi na terenu, to je jasno svakome ko je pogledao više od pet mečeva u životu.
Klub bi trebalo i da se odredi prema navijačima, da objasni kako je moguće da igrači predaju svoje dresove pognute glave i da tribina određuje ko može da nosi Zvezdin dres. Jedno je ljubav prema klubu, nešto sasvim drugo donošenje odluka. Mi znamo da je ovo Srbija, ali treba jasno reći ko snosi odgovornost za izbor igrača i tabelu kao rezime učinjenog.
Ovako, postoji samo haos koji ostaje bez ikakve reakcije, godinama...
0 Komentara