Vraćanje vere u fudbal u režiji Simeonea i Rodžersa
Autor: Janko Glavonjić
ponedeljak 31.03.2014.
16:57
Izvor: Sportske.net
Fudbalska sezona koja ulazi u svoju kulminaciju i u Engleskoj i u Španiji nema svoj uobičajen tok. Na čelu ove dve, po mnogima najjačih liga na Starom kontinentu, nalaze se Atletiko Madrid i Liverpul, koje na početku sezone niko, izuzev možda najoptimisti
Beta/AP Photo/Jon Super
Povezane vesti
Iako im niko nije davao velike šanse, iako su otpisivani i u toku sezone kada su prolazili kroz periode krize, oni su i dalje tu, na vrhu, sa manje od 10 utakmica do cilja i velikog uspeha.
Atletiko Madrid i Liverpul ne dele stil igre, filozofija Rodžersa i Simeonea je različita, ali to nije ni čudo kada se uzme u obzir da igraju u različitim ligama, da ih nose potpuno različiti tipovi napadača, ali i veznih fudbalera. Takođe, uz dužno poštovanje Liverpulovim defanzivcima, odbrana Atletika je mnogo kvalitetnija - primili su čak 17 golova manje, a Liverpul je čak odigrao i meč više.
Neke stvari u njihovoj igri su zajedničke, poput sjajne egzekucije presinga oba tima, kao i brza transformacija iz odbrane u napad, veznjaci koji "jedu" kilometre, ali to nije recept koji su prvo primenila ova dva trenera, jednostavno je danas bez sjajne fizičke pripreme i odlične na prvom mestu taktičke i teorijske potkovanosti za stil igre koji se forsira, nemoguće postići bilo kakav uspeh, i bezmalo svaki ozbiljan tim teži unapređenju tih segmenata igre.
Čemu onda Liverpul i Atletiko duguju ovu poziciju? Često čitamo izjave trenera i igrača, mnoge od njih deluju kao fraze i tipske, kao da svako kao papagaj ponavlja i vrti par rečenica posle svake pobede ili dobre igre.
Ipak, uz standardno "poštujemo protivnika, ali svesni smo svoje snage", ova dva tima uspevaju da stvarno primene svoju filozofiju koja se ogleda u stavu - idemo meč po meč.
Mnogi koriste tu frazu, ali Liverpul i Atletiko je jasno primenjuju na terenu. Kada se vratimo unazad i posmatramo rezultate ova dva tima, i jedni i drugi su iznenađujuće dobro startovali, imali veliku seriju mečeva bez poraza, a onda su i jedni i drugi preživeli krizu.
Atletiko je još u oktobru poslednji put poražen od Espanjola, a onda je usledila brutalna serija od preko 20 mečeva bez poraza. Ipak, 5. februara Real je brutalno porazio Atletiko na Bernabeu sa 3:0, zatim su se nadovezali i poraz od Almerije i u revanšu od Reala, pa dve pobede i ponovo poraz od Osasune.
Onda je došao veliki ispit i nova utakmica sa Realom u Primeri, meč koji je mogao da izbaci potpuno Atletiko iz trke za titulu, ali, i pored čak 4 poraza u 6 poslednjih mečeva, Simeoneovi momci su sjajno reagovali, odigrali 2:2, posle čega je usledila serija od 6 pobeda, koja i dalje traje.
Liverpul je prvi put na čelo Lige došao na katolički Božić, ali posle mečeva sa Sitijem i Čelsijem u gostima, usledio je pad. Niko ih više nije smatrao za kandidate za titulu, ali oni su, sledeći filozofiju Brendana Rodžersa, meč po meč, malo po malo stizali razliku, i sada su ponovo na čelu.
Liverpul i Atletiko ove sezone dokazali su da je moguće da bez velikih ulaganja i trošenja novca ozbiljno izazvati mnogo finansijski moćnije i skuplje ekipe, sa dužom klupom.
Dokazali su da filozofija "meč po meč" i disciplina u igri mogu doneti velike rezultate, možda čak i titulu. Simeone i Rodžers su se dokazali kao sjajni taktičari i motivatori, ali i autoriteti svojim igračima, ne dozvolivši da im posle serije dobrih rezultata možda slava udari u glavu i postanu obuzeti snovima o tituli, a naročito se to odnosi na Atletiko, i pričama o velikom transferu.
Kada se sve to uzme u obzir, prosto je neverovatno da u ovoj konkurenciji, protiv bogatijih protivnika koji imaju više kvalitetnih igrača na raspolaganju, protiv takvih trenerskih veličina kakve su recimo Anćeloti i Murinjo, ova dva kluba uspevaju da budu na čelu, sa tako malo vremena koje je ostalo do kraja.
Upravo sada prolaze kroz svoj najveći ispit - da li mogu da ostanu na ovom mestu do kraja i osvoje toliko željenu titulu, koja bi za mnoge ljubitelje sporta značilo i veliki trijumf fudbala?
Oni će nastaviti da igraju meč po meč, svaka utakmica će im biti finale, njihovi igrači neće govoriti o tituli, a njihovi treneri trudiće se da ih održe, sada kada je najvažnije, na zemlji, da im glava ne ode u oblake.
Nama ostaje da uživamo u nikad zanimljivijoj završnici dve najjače lige u Evropi i navijamo za svoje favorite, mada verovatno nikome neće biti previše krivo ako upravo Atletiko Madrid i Liverpul prođu prvi kroz cilj.
Atletiko Madrid i Liverpul ne dele stil igre, filozofija Rodžersa i Simeonea je različita, ali to nije ni čudo kada se uzme u obzir da igraju u različitim ligama, da ih nose potpuno različiti tipovi napadača, ali i veznih fudbalera. Takođe, uz dužno poštovanje Liverpulovim defanzivcima, odbrana Atletika je mnogo kvalitetnija - primili su čak 17 golova manje, a Liverpul je čak odigrao i meč više.
Neke stvari u njihovoj igri su zajedničke, poput sjajne egzekucije presinga oba tima, kao i brza transformacija iz odbrane u napad, veznjaci koji "jedu" kilometre, ali to nije recept koji su prvo primenila ova dva trenera, jednostavno je danas bez sjajne fizičke pripreme i odlične na prvom mestu taktičke i teorijske potkovanosti za stil igre koji se forsira, nemoguće postići bilo kakav uspeh, i bezmalo svaki ozbiljan tim teži unapređenju tih segmenata igre.
Čemu onda Liverpul i Atletiko duguju ovu poziciju? Često čitamo izjave trenera i igrača, mnoge od njih deluju kao fraze i tipske, kao da svako kao papagaj ponavlja i vrti par rečenica posle svake pobede ili dobre igre.
Ipak, uz standardno "poštujemo protivnika, ali svesni smo svoje snage", ova dva tima uspevaju da stvarno primene svoju filozofiju koja se ogleda u stavu - idemo meč po meč.
Mnogi koriste tu frazu, ali Liverpul i Atletiko je jasno primenjuju na terenu. Kada se vratimo unazad i posmatramo rezultate ova dva tima, i jedni i drugi su iznenađujuće dobro startovali, imali veliku seriju mečeva bez poraza, a onda su i jedni i drugi preživeli krizu.
Atletiko je još u oktobru poslednji put poražen od Espanjola, a onda je usledila brutalna serija od preko 20 mečeva bez poraza. Ipak, 5. februara Real je brutalno porazio Atletiko na Bernabeu sa 3:0, zatim su se nadovezali i poraz od Almerije i u revanšu od Reala, pa dve pobede i ponovo poraz od Osasune.
Onda je došao veliki ispit i nova utakmica sa Realom u Primeri, meč koji je mogao da izbaci potpuno Atletiko iz trke za titulu, ali, i pored čak 4 poraza u 6 poslednjih mečeva, Simeoneovi momci su sjajno reagovali, odigrali 2:2, posle čega je usledila serija od 6 pobeda, koja i dalje traje.
Liverpul je prvi put na čelo Lige došao na katolički Božić, ali posle mečeva sa Sitijem i Čelsijem u gostima, usledio je pad. Niko ih više nije smatrao za kandidate za titulu, ali oni su, sledeći filozofiju Brendana Rodžersa, meč po meč, malo po malo stizali razliku, i sada su ponovo na čelu.
Liverpul i Atletiko ove sezone dokazali su da je moguće da bez velikih ulaganja i trošenja novca ozbiljno izazvati mnogo finansijski moćnije i skuplje ekipe, sa dužom klupom.
Dokazali su da filozofija "meč po meč" i disciplina u igri mogu doneti velike rezultate, možda čak i titulu. Simeone i Rodžers su se dokazali kao sjajni taktičari i motivatori, ali i autoriteti svojim igračima, ne dozvolivši da im posle serije dobrih rezultata možda slava udari u glavu i postanu obuzeti snovima o tituli, a naročito se to odnosi na Atletiko, i pričama o velikom transferu.
Kada se sve to uzme u obzir, prosto je neverovatno da u ovoj konkurenciji, protiv bogatijih protivnika koji imaju više kvalitetnih igrača na raspolaganju, protiv takvih trenerskih veličina kakve su recimo Anćeloti i Murinjo, ova dva kluba uspevaju da budu na čelu, sa tako malo vremena koje je ostalo do kraja.
Upravo sada prolaze kroz svoj najveći ispit - da li mogu da ostanu na ovom mestu do kraja i osvoje toliko željenu titulu, koja bi za mnoge ljubitelje sporta značilo i veliki trijumf fudbala?
Oni će nastaviti da igraju meč po meč, svaka utakmica će im biti finale, njihovi igrači neće govoriti o tituli, a njihovi treneri trudiće se da ih održe, sada kada je najvažnije, na zemlji, da im glava ne ode u oblake.
Nama ostaje da uživamo u nikad zanimljivijoj završnici dve najjače lige u Evropi i navijamo za svoje favorite, mada verovatno nikome neće biti previše krivo ako upravo Atletiko Madrid i Liverpul prođu prvi kroz cilj.
0 Komentara