Jugoslavija - Najveći preokret, najveća tuča, smrt na klupi...

Autor: Sportske Net
petak 11.06.2021.
15:00
Izvor: Sportske.net

Posle šezdesetih nije išlo...

Povezane vesti

Mnogo je bilo velikih utakmica, mnogo i prvenstava koja nisu ispunila očekivanja, nekako smo videli klackalicu, kada god bi usledio slabiji standard fudbala, kao recimo 1968. pa i 1980. videli bismo strašno sledeće prvenstvo.

Na onom prvom, svi su pričali o jednom meču, duelu Francuske i Jugoslavije. Naš tim je dobio taj meč (ovo "naš") uzmite uslovno posle neverovatne borbe, bilo je 5:4!

Pa šta se desilo tog dana u Parizu?

Jasno, domaći su na "Parku Prinčeva" bili veliki favorit pred 26370 gledalaca, oba tima su bila poznata kao efikasna. Francuzi su u četvrtfinalu u dva meča spakovali devet golova Austrijancima, Jugosloveni šest Portugalu. Zbog toga nije nikoga iznenadilo to što su gosti poveli posle desetak minuta,  golom Milana Galića, minut kasnije su Gali izjednačili pogotkom Vinsenta, da bi Houte doneo prednost domaćima na poluvremenu. Kada je Francuska povela sa 3:1, činilo se da je kraj nade, Višnjevski je savladao Šoškića. A onda, čudo. Žanetić je smanjio, Francuzi su ponovo imali dva razlike kada je posle sat Houte postigao svoj drugi gol. Ono što se desilo od 75. do 80. minuta ući će u istoriju. Prvo Knez, pa Jerković sa dva gola za dva minuta donose pobedu gostima za 5:4 i plasman u finale.

To je bila najdramatičnija utakmica Jugoslavije, dok je najgrublja odigrana u Firenci 1968. Rešio je Dragan Džajić, on je dao dva gola na prvenstvu, jedan Englezima, drugi Italijanima u finalu, bio najbolji strelac. Ali, u Firenci smo videli rat. Bila je to jedna od najgrubljih utakmica u istoriji završnih turnira, iako je sudija Ortiz pokazao samo jedan crveni karton i to Mjuleriju u samom finišu. Trebalo je da isključi polovinu igrača, Englezi su tukli, isticali su se Mjuletri, Njuton, a ni Hant, pa i Bobi Mur nisu ostajali dužni. Udaranje bez lopte je bio standard na tom meču, od Jugoslovena, Trivić je ostao u sećanju nadmenom svetskom šampionu. U izveštajima medija na ostrvu pisalo se da je svakog protivničkoj igrača, sem golmana Benksa udario po jednom. Pisaćemo poseban tekst o tom meču, ali Brajan Glenvil je primetio da je fer plej bio proteran iz Toskane, da su se Englezi blamirali otvorenim udaranjem, ali da su Sloveni bili podliji u svojim potezima. Mjuleri koji je isključen je rekao da mu je drago što je pokazao "kopilanima" zadavši udarac grubijanu Triviću. To je i prvi crveni karton pokazan u istoriji završnica EP.

Najveća krađa Jugoslavije dogodila se na tom istom prvenstvu u finalu, kada je sudija Dinst izmislio faul, pri vođstvu Jugoslavije od 1:0 za Italijane. Domengini je pogodio mrežu Ilije Pantelića i doneo ponovljeni meč u kome su "Azuri" bli bolji. Džajić je decenijama tvrdio da je Dinst navijao za Italiju, da je propustio da svira penal kada je Ferini srušio Musemića u kaznenom prostoru. Kada je Domengini izveo slobodan udarac, sudija nije dozvolio da se zid namesti, dao je znak za izvođenje, tvrdili su igrači gostiju, a Dino Zof je priznao da Italijani nisu zaslužili ponovljeni meč.

Kada se priča o najvećem blamu, ne možemo da se odlučimo da li je u pitanju ona šestica protiv Holanđana udruženih Srba i Crnogoraca, ili nastup 1984. kada smo kroz iglene uši otišli na prvenstvo. Ipak, ovo drugo, razbili su nas Danci, pobedila nas Belgija u uvodnom meču, na kraju smo igrali dobro protiv Francuza kada nije značilo ništa, potopio nas je Platini het-trikom.

Najveće razočaranje je preokret Nemaca na "Marakani" 1976. kada smo ih razbili u prvom poluvremenu i poveli sa 2:0, Džajić kaže da smo dali treći gol, bilo bi pet. Umesto toga, stara priča o Germanima, okrenuli su i otišli u finale.

Najveća nepravda to svi znate, 1992. kada smo vraćeni iz Švedske, a o ovom veku nemamo ništa, nema nas na mapi, baštinimo rezultate ex SFRJ, bez razloga...

Za te reprezentacije “Plavih” vezano je još nekoliko zanimljivosti.

Na primer, utakmica protiv Francuza 1960. I preokret od 5:4 je i dalje meč na kome je viđeno najviše golova u završnici EP. Diter Miler koji nam je dao het-trik u polufinalu 1976. Nije trebalo da bude na prvenstvu, Klaus Topmeler je pijan doživeo saobraćajnu nesreću, pa je momak slavnog prezimena izrastao u heroja.

Tužna sudbina 1984. Upotpunjena je tragedijom, na kraju meča protiv Francuske, terapeut Jugoslavije Boža Milenović umro je od srčanog udara na klupi. Na meču protiv Francuza izgubili smo iz slobodnjaka golom Platinija koji je približio loptu par metara.

“Šta radiš to”, pitao ga je Safet Sušić na francuskom.

“Šta god hoću, ovo je moja kuća”, odbrusio mu je Platini.

I tada su igrači optuživali selektora Tozu Veselinovića za neuspeh, Zlatko Vujović je rekao da ne raspoznaje igrače. Isto smo čuli 16 godina kasnije kada je Dragan Stojković rekao da je trebalo da ode kući posle tretmana kod Boškova. Na tom poslednjem prvenstvu na kome smo igrali, pre 21 godinu, igrači su takođe govorkali da je Boškov senilan, da ne raspoznaje igrače.

Savo Milošević koji je završio na čelu liste strelaca sa Klajvertom je pred meč rekao da Holanđani sigurno ne znaju kako će Jugoslavija igrati, jer ni sam naš tim nema pojma, svaki put je drugačija postavka. Protiv Španaca u grupi smo napali sudiju Vesijea, nakon poraza, jer smo mislili da smo ispali, dobili smo kaznu od 50 000 “Švajcaraca”. Kežman je isključen odmah pošto je ušao protiv Norvežana, ta pobeda nas je odvela dalje. Mihajlović se “proslavio” protiv Slovenaca u uvodnom remiju 3:3 kada je dobio crveni karton zbog dva obračuna sa Sašom Udovičem.

Sve u svemu, da ne upotrebimo neku težu reč, osim na dva od prva tri prvenstva, uglavnom smo ostali zapamćeni po neuspesima i lošim stvarima...

Ne propustite

Ne propustite

Preporuka za vas

WEB preporuke

Komentari

1 Komentara

Ili komentariši kao gost:
avatar
Сотир Ђубре V.1.0
Friday, 11.06.2021
16:58

Најпре кажеш да резутате СФРЈ "баштинимо без разлога", а затим "углавном СМО остали запамћени по неуспесима и лошим стварима"(?!?) Ако не важи оно прво, ваљда не важи ни оно друго? Или нам је то постао "условни рефлекс". Да будемо шампиони света. У "посипању пепелом". Чак и онда када то од нас нико не тражи, па и не очекује.