Hoće centrala da pogreši jednom, ali ne sto puta (12)

Autor: Ivan Cvetković
četvrtak 01.12.2022.
09:00
Izvor: Sportske.net

Još jedan ne naročito sjajan dan, nadam se da je to samo isterivanje loše sreće pred utakmicu generacije za ovaj tim Srbije...

Povezane vesti

Utiske 12. dana boravka u Dohi sumiram nakon jutarnjeg buđenja od strane osoblja u hotelu koje čisti apartmane. Ma koliko umilni i pažljivi njihovi glasovi bili, malo je reći da sam "izgoreo" što sam ipak uspešno sakrio.

To nije bio slučaj dan ranije.

Preda mnom bio je još jedan zahtevan dan tokom kojeg sam morao da odradim više stvari u jako kratkom vremenskom intervalu. Jedna od obaveza koja me je čekala bilo je pokupljanje veša koji sam ostavio u vešernici medija centra. Već sam pisao o tome koliko je mladić koji je radio za pultom bio antipatičan i iritantan, a sve je dodatno produbilo moj pokušaj da račun od 71 rijala platim novčanicom od 200, bukvalno najmanjom koju sam imao u tom trenutku. On je na to reagovao prilično bezobrazno istakavši da nema da mi vrati kusur, a na moj predlog da ostavim oprane stvari još 30 minuta, te da se sa rasitnjenim novcem posle ručka vratim i platim račun, rekao mi je da ne mogu. Do tog trenutka nisam jeo sedam sati što u meni uvek stvara nervozu i bes, naročito kada se trošim kao što to radim tokom čitavog boravka u Dohi do sada.

Otišao sam do kafea, kupio neki sendvič kako bih rasitnio novac i doneo mu novčanicu od 100 rijala. Njegova matematika bila je malo drugačija od one koju sam ja učio u školi. Možda sam sa matematikom imao problema onoga trenutka kada su počeli da uvode slova, ali sa ciframa sam uvek bio dobar. Nekim čudom, izračunao mi je i predao kusur od 11 rijala na šta sam ja poludeo. Naučivši lekciju od sudanskog taksiste (ako je uopšte sudanski), krenuo sam da sipam drvlje i kamenje uz detaljno objašnjavanje matematičke funkcije oduzimanja na pultu uz pomoć hemijske i papira. Nisam znao da mogu biti tečan i u besnom engleskom. Nakon što smo zajedničkim snagama ipak stigli do veličanstvene spoznaje da mi duguje 29 rijala, a ne 11, rekao sam mu da ću pozvati njegovog supervizora ukoliko mu se ponovo dogodi nešto slično. Bio je bezobrazno mutav i nonšalantan, te sam mu svašta poručio na maternjem, srpskom jeziku što mi je malo i olakšalo dušu.

"Hoće centrala da pogreši jednom…"

Da nevolja bude veća, propustio sam i konferenciju za medije tokom koje su se pojavili Dušan Vlahović i Filip Kostić, momci koje sam želeo da pitam mnogo toga u vezi same igre naše reprezentacije u prva dva meča na Mundijalu. U trening centar Srbije došao sam u 15 časova vodeći se rasporedom koji sam odštampao sa sajta Fudbalskog saveza Srbije. U međuvremenu, došlo je do promene koju ja nisam registrovao, pa je konferencija ipak bila zakazana za 17.30 po lokalnom vremenu, a ne 15.30. Ne želevši da trulim dva sata čekajući gladan, vratio sam se u medija centar kako bih se dalje organizovao.

Ono što sam video na konferenciji za medije preko prenosa ulilo mi je nadu pred meč sa Švajcarskom koji će za nas biti odlučujući. Vlahović je odmah reagovao na glasine koje nemaju veze sa fudbalom, dok je Kostić istakao da je spreman da igra protiv “sajdžija”. Jedan problem manje za selektora Dragana Stojkovića. Mene je, pak, zabrinula činjenica da igrači i nisu naročito izolovani od ostatka gostiju i posetilaca hotela, pa se u istom možete slikati sa srpskim reprezentativcima koji žele da popiju piće u lobiju. Puno naših ljudi sjatilo se u hotel pored stadiona 974, drago mi je da postoji povezanost sa fudbalerima, ali nisam siguran da li je takvo rešenje najbolje i da li je sve moglo biti organizovano drugačije. Prvi sam koji bih voleo da fudbaleri budu u dodiru sa "običnim svetom", ali dva dana pred utakmicu sa Švajcarskom možda bi to trebalo preskočiti.

Naravno, to je samo moje mišljenje koje imam pravo da izrazim, a postoje ljudi koji su plaćeni i odgovorni da razmišljaju o takvim stvarima i u čiji se posao ne bih mešao.

Na poziv jednog od švajcarskog kolege, odgovorio sam mu na pitanja o srpskom nacionalnom timu i atmosferi u istoj, na šta sam rekao samo ono što sam video - momci treniraju jakim intenzitetom, tenzija u vazduhu se ne oseća i sve ide po planu. A onda me je pitao o gorepomenutim nefudbalskim stvarima što me je iznenadilo zbog brzine prenošenja glasina i van granica naše zemlje. Rekao da se takvim stvarima ne bavim jer ne stražarim ispod bilo čijeg kreveta.

Nova večernja avantura odvela me je upravo na stadion 974 gde su se Argentina i Poljska sastale kako bi odredile svoju sudbinu u grupnoj fazi takmičenja. Držali su se Poljaci tokom prvog poluvremena, Šćešni je odbranio penal koji nije postojao Mesiju, ali su Argentinci slomili otpor rivala odmah na početku drugog dela igre. Stadion je bukvalno "eksplodirao" od navijača Argentine kojih je bilo skoro čitav stadion. Ubrzo su "gaučosi" postigli i drugi gol koji je prelepo izveo Alvarez. Finiš meča bio je dramatičan za Poljake jer su Meksikanci u isto vreme vodili sa 2:0 protiv Saudijske Arabije. U tom slučaju, zbog identične gol-razlike dva tima, odlučio bi broj žutih kartona što se na kraju i desilo. Argentinci su bili zadovoljni zbog prolaska dalje, ali su malobrojni navijači Poljske prosto poludeli nakon što je okončana i utakmica između Meksika i Saudijske Arabije jer su shvatili da su se plasirali u osminu finala Mundijala.

Bilo mi je neverovatno jer nikada u životu nisam video prizor u kojem se gubitnik meča raduje više od pobednika. Treći put sam video Lea Mesija koji od početka turnira pruža sve bolje partije, a uverio sam se zašto je jedan od najvećih fudbalera svih vremena. I to na utakmici na kojoj je promašio penal.

Usledilo je novo duže putovanje do medija centra u kojem sam overio kartu za jedan veoma zanimljiv meč večeras i sasvim je sigurno da se i u novom danu ponovo vraćam kući tek iza dva sata posle ponoći. Dan 12. kako nisam video plažu, niti more, kao ni ostale znamenitosti kojih u Dohi ima na pretek. Iako to možda previše naglašavam, ne mogu reći da mi nedostaje jer ovo što su moje fudbalske oči videle do sada, nema cenu.

Za plažu, biće vremena...

Ne propustite

Ne propustite

Preporuka za vas

Obavezno pročitati

WEB preporuke